Irski dramatičar, romanopisac i pjesnik Sebastian Barry jedan je od najpriznatijih suvremenih irskih pisaca, a u svojim se romanima, kako je rekao u ponedjeljak u Zagrebu, bavi bogatom, kompliciranom i raznolikom poviješću te zemlje sačuvanom u pričama predaka prema čijim teškim životima pisci imaju moralnu odgovornost »pružiti im ruku i izvući ih iz mraka«.

»Te su ponekad neobjašnjive, djetinjaste i izrazito zanimljive osobne povijesti nešto važno; tu je riječ o našim precima koji su živjeli teške živote, na razne su načine bili izgubljeni, izgnani, nestali. Zašto ne posegnuti unatrag 60, 70 godina i pokušati ih iščupati iz njihove tame? Nije li to prava odgovornost pisca? Priroda je svakog moralnog imperativa da ne propustimo našu odgovornost prema njima«, kazao je Barry.

Dodatni mu razlog za bavljenje teškim temama irske povijesti čije se posljedice osjećaju i danas daje vlastiti sin, koji je prije tri godine javno obznanio svoju homoseksualnost, napomenuo je.

»Moja je dužnost učiniti svijet boljim, sigurnijim mjestom za njega«, poručio je pisac, čije je gostovanje u Zagrebu u ponedjeljak otvorilo drugo izdanje književne manifestacije Zagreb Book Festival (ZBF), koja će u organizaciji Naklade Ljevak do 22. svibnja u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) i Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) predstaviti šestero inozemnih i sedamnaest domaćih autora s naglaskom na irsku književnost.

Pisac osebujna spisateljskog stila smatran jednim od najboljih suvremenih irskih književnika, Barry se dvaput našao u užem krugu za nagradu Man Booker, za romane »A Long Long Way« (2005.) i »Tajno pismo« (2008.), za koji je iste godine osvojio nagrade Costa za roman godine i Memorijalnu nagradu James Tait Black. Njegov roman »On Canaan’s Side« (2011.) također se našao u izboru za nagradu Man Booker.

Romani su mu mahom inspirirani njegovom vlastitom obiteljskom poviješću, koju je saznavao iz priča koje mu je kao djetetu pričala majka. U romanu »Annie Dunne« (2002.) priča priču svoje pratete; roman »A Long Long Way« (2005.) se bavi njenim bratom; »The Temporary Gentleman« (2014.) inspiriran je djedom s majčine strane, a roman »The Whereabouts of Eneas McNulty« (1998.) temeljen je na istinitoj priči o prastricu koji je bio prognan u egzil nakon što je IRA ucijenila njegovu glavu.

Barry je istaknuo kako se kao pisac i kao Irac već desetljećima upinje shvatiti što to uopće znači biti Irac, a u svojem se pisanju zalaže za to da irska povijest bude što bogatija, »da to bude jedna bogata tapiserija bez rupa i dijelova koji su istrgnuti«.

»Pisci bi trebali biti u posebnom odnosu prema svojoj zemlji, promatrati je iz zasebnog kuta kako bi mogli vidjeti baš sve što se u njoj događa. No, ja kao pisac već 40 godina ‘buljim’ u Irsku, pokušavajući je sagledati i još uvijek ne uspijevam. Želim biti Irac, očajno želim saznati što to znači biti Irac«, kazao je.

Povijest Irske kao almanah ‘nestalih’

Majka mu je najviše voljela pričati priče o svojem odrastanju u mjestu Sligu u 30-tim i 40-tim godinama prošlog stoljeća, a upravo je Sligo u središtu radnje romana »Tajno pismo«, o kojemu je bilo riječi na prvom književnom predstavljanju ovogodišnjeg ZBF-a. Roman je objavio nakladnik Profil u prijevodu s engleskoga Mije Pervan.

Knjiga najavljena kao »tajna povijest jedne žene i jedne zemlje« koncipirana je kao spoj memoara središnjega lika, stogodišnje Roseanne McNulty koja već desetljećima živi u staroj umobolnici u irskom gradiću Roscommonu, i zapisa njezina psihijatra, doktora Grenea, koji, pritisnut najavom skorog zatvaranja trošne zgrade bolnice piše svoje opservacije o bolnici, pacijentima i sebi.

Kritika je roman proglasila »dirljivim i potresnim svjedočanstvom o povijesti, ispričanim glasom pripovjedačice koju će se pamtiti«.

I tu, kao i u drugim Barryjevim romanima, irska povijest nadvija se nad protagonistima poput zlokobne sjene, a kako se Roseanne postupno razotkriva čitateljima, sve se više nazire duboko zakopana povijest Irske u prošlom stoljeću, zemlje u kojoj su tisuće žena poput nje nestajale u ludnicama i samostanima jer su zanijele izvan braka, ili su ih muževi odbacili.

Tama koja iscjeljuje

No, tama je doista tama samo ako joj dozvolimo da takva ostane a jednom kada se odreknemo tiranije činjenica nad nama možemo stvoriti nešto predivno i novo, istaknuo je pisac.

»Tama može postati gorivo za budućnost, nešto što će osvijetliti budućnost i dozvoliti ljudima da se iscijele. Povijest je konglomerat svjedoka i različitih verzija, a čak i kad je ta povijest pogrešna, kad baratamo pogrešnim činjenicama, i u njima možemo naći nešto izrazito humano i dobro, nešto što ne mora biti nužno povijesna istina jer postoji neko ludo milosrđe u povijesti koju ne možemo doseći«, kazao je.

Prema knjizi je istaknuti irski redatelj Jim Sheridan upravo snimio i film, u kojemu Roseanne u poznim godinama glumi Vanessa Redgrave.

Barry je također i vrstan dramatičar i pjesnik – u književne se vode i otisnuo kao pjesnik, a napisao je i 14 drama, od kojih je najpoznatija »The Steward of Christendom« (1995.), nagrađivana drama čiji je glavni protagonist inspiriran piščevim pradjedom s majčine strane.

Upravo završava novi roman koji će biti objavljen u studenome u Engleskoj s naslovom »Days Without End« (Dani bez kraja), čija se radnja odvija u Americi u 1850-im godinama.

S Barryjem će se njegovi hrvatski čitatelji na ZBF-u moći družiti i u neformalnom programu ‘Irish Coffee’ u utorak 17. svibnja u bistrou Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Zagreb, kada će razgovor s piscem moderirati glumac i redatelj Miran Kurspahić.

Daša Drndić na ZBF-u predstavila novi roman »EEG«

 Istaknuta hrvatska književnica Daša Drndić predstavila je u ponedjeljak u Zagrebu svoj novi roman »EEG«, svojevrsni nastavak uspješnice »Belladonna« koja joj je donijela nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo 2013., najavljen kao »roman koji je umnogome tipičan roman naše najprevođenije i najnagrađivanije autorice, u kojemu se ponovno bavi svojim opsesivnim temama«.

Roman je upravo objavio nakladnik Fraktura a uvodno ga je u programu ‘Svježe i domaće’ književne manifestacije Zagreb Book Festival (ZBF) predstavio glavni urednik Seid Serdarević.

»To je s jedne strane tipičan roman Daše Drndić, no s druge se strane on u mnogočemu i razlikuje od njezinih prethodnih romana. On je još intimniji, tu se Drndić ponovo bavi velikim temama koje ju opsjedaju, poput holokausta i fašizma, ali ona istodobno priča i jednu važnu priču svojega glavnoga junaka i njegove obitelji«, kazao je Serdarević na predstavljanju u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO).

»Kao i uvijek, Drndić u njemu glas daje onima koji inače nemaju priliku pripovijedati svoje priče, koji su manjinski u svakom smislu, potlačeni, odbačeni od društva, a koji itekako o tom društvu – našem društvu – imaju što za ispričati«, dodao je Serdarević, istaknuvši kako se »EEG« nastavlja tamo gdje je njegov prethodnik »Belladonna« stao, ali se tu njegov junak »vratio drugačiji i jači nego ikada«.

Nagrađivana autorica, Drndić objavljuje prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima, književnim listovima i na portalim te igrane i dokumentarne radiodrame.

Dosad su joj objavljena prozna djela »Put do subote« (1982.), »Kamen s neba« (1984.), »Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu« (1997.), »Canzone di guerra« (1998.), »Totenwande« (2000.), »Doppelgänger« (2002.), »Leica format« (2003.), »After Eight« (2005.), »Feministički rukopis ili politička parabola« (2006.), te, također u Frakturinu izdanju, »Sonnenschein« (2007.), »April u Berlinu« (2009.) i »Belladonna« (2012.).

Njezin povijesni roman »Sonnenschein« osvojio je 2007. nagradu Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike, te nagradu Kiklop za prozno djelo godine. Roman je 2013. dobio i nagradu britanskog lista The Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (Independent Foreign Fiction READERS Prize). Drndić je također dobitnica međunarodne književne nagrade Prozart 2014., za doprinos razvoju suvremene balkanske književnosti.

Roman, dnevnik i znanstvena rasprava u jednom

Junak njezina novog romana ponovno je umirovljeni pisac i psiholog Andreas Ban, s kojim se čitateljska publika upoznala u romanu »Belladonna« gdje, odlaskom u mirovinu i suočen sa starošću i bolešću, započinje prekapanje po prošlosti, sagledavajući krhotine svojeg i života svojih prijatelja.

U novome ga romanu nalazimo nakon neuspjela pokušaja samoubojstva, ponovno suočenog »s avetima prošlosti i sadašnjosti«.

Kritika je roman ocijenila kao »beskompromisno razračunavanje s najrazličitijim tabuima suvremenog dehumaniziranog svijeta u kojemu su starost i bolest nešto sramotno, a mladost i bezgranična ljepota jedine vrijednosti«.

Kazališna redateljica Snježana Banović napomenula je kako je taj roman teško žanrovski odrediti, »jer to i jest roman – i nije, to i jest dnevnik – i nije, on i jest znanstvena rasprava na više područja – i nije«. »Žanrovski je taj roman podređen svakome svojem čitatelju ponaosob, da se u njemu doslovno pronalazi od prve do zadnje stranice«, kazala je Banović.

Istaknula je kako za Drndić »ne postoje klasični narativni, romaneskni stil i ton; ona je sva u fragmentu, a fragmentacija je ta koja može napraviti slojevitost kroz koju se dolazi do istine i stupnja ludila u kojemu živimo«. »Taj je roman jedna povijesna studija, freska množine lica, pisana jednom čipkanom strukturom koja se lako da prilagoditi za svaku pozornicu«, poručila je Banović.

O romanu je govorio i dramaturg Goran Ferčec, kojega je Drndić uvela u priču kao jednog od likova. »To je roman o pamćenju ili zaboravu, slučajnom ili namjernom, o ljudima koji pamte, i onima koji žele zaboraviti i napraviti tako da i drugi zaborave. Biti zarobljen u fikciji isto je kao i biti zarobljen u vremenu kojem pripadate: Nema izlaza«, kazao je Ferčec, ocijenivši kako u romanima Daše Drndić »literatura ulazi u vrijeme i vrijeme u literaturu«.

Drndić je zahvalila predstavljačima te istaknula kako je u toj knjizi ponovno kao središnji lik uzela Andreasa Bana jer je željela svojeg junaka, za kojega su mnogi mislili da je neka vrsta njezina alter ega, »na neki način udaljiti od sebe, dati mu novu perspektivu, pustiti ga da promatra svijet kao iz ptičje perspektive«. Za knjigu je puno istraživala, a priču nije unaprijed isplanirala već je ona »nekako sama rasla i rasla«, otkrila je.

Razgovor s Dašom Drndić otvorio je u ponedjeljak ovogodišnji ZBF-ov program ‘Svježe i domaće’, koji će do 22. svibnja u MUO-u ugostiti neka od najjačih imena domaće književne scene. Svoje će nove romane još predstaviti Ivica Đikić, Olja Savičević Ivančević, Ivica Ivanišević i Marina Vujčić, Jasna Horvat, Milko Valent, Gordan Nuhanović, Veljko Barbieri, Edo Popović i Jasna Jasna Žmak, a dio programa posvećen je i najnovijim publicističkim djelima Nenada Polimca, Žarka Paića i Hrvoja Turkovića.