Svi mi imamo sposobnost da prepoznamo genijalni um Raffaella, Mantegne ili Caravaggia. Zato većina ljudi voli klasičnu umjetnost. Suvremena umjetnička scena je podijeljena – nekim umjetnicima nije primarna emocija, nego im je namjera izazvati provokaciju. No bez obzira je li klasična ili avangardna, umjetnost je jednostavno umjetnost
Vittorio Sgarbi, talijanski pisac, povjesničar umjetnosti, političar i televizijska ličnost, gost je ovogodišnjih Dana talijanske kulture i talijanskoga jezika u Rijeci. U Italiji Sgarbi uživa status zvijezde, a u Rijeci je već gostovao prije nekoliko godina u Zajednici Talijana. Ovoga puta dolazi kako bi predstavio svoju novu knjigu »Umjetnost je suvremena«, i to večeras u 18 sati u vijećnici Grada Rijeke. Uoči njegova dolaska u Rijeku, s Vittorijem Sgarbijem razgovarali smo telefonski, na čemu zahvaljujemo Generalnom konzulatu Italije u Rijeci i Ileani Jančić iz Konzulata. Knjigu »L’arte e contemporanea/ Umjetnost je suvremena« objavio je ove godine »Bompiani«, a riječ je o nizu eseja u kojima Sgarbi promišlja razna pitanja o umjetnosti. Prema njemu, postoje dva temeljna koncepta umjetnosti, koja su istodobno kontradiktorna. Prvi zagovara stav da je sva umjetnost suvremena, dok je prema drugom konceptu suvremenost činjenica koja nije ideološka nego jednostavno kronološka.
U vašoj knjizi tvrdite da je zapravo sva umjetnost suvremena. Zašto je na primjer Andrea Mantegna iz 15. stoljeća suvremen? – Umjetnost nije suvremena po tome u kolikoj je mjeri eksperimentalna i avangardna, već je njena suvremenost u tome koliko je shvaćena i izražena u našem vremenu. Nema drugog načina da budemo suvremeni, nego da budemo ovdje i sada. Dakle, sve što postoji u suvremenosti nastavlja živjeti. Prema tome je i Mantegna suvremen. U knjizi navodim primjer njegova »Mrtvog Krista«, koji je arhetip jednog ljudskog stanja. Suvremen je i Caravaggio, koji nije samo veliki umjetnik svoga nego i našeg vremena.
Lobistički krug moda-umjetnost
Umjetnička djela Caravaggia aktualna su u svim vremenima, kulturama i civilizacijama. Suvremena je i Da Vincijeva »La Gioconda«. Sva ona umjetnička djela koja promatramo našim današnjim očima su suvremena. Ako neko djelo egzistira danas, ono je suvremeno. Danas je tržište to koje određuje vrijednost nekog umjetnika. Što mislite o stavu da je dobra samo ona umjetnost koja se prodaje? – U današnje vrijeme umjetnička djela na neki način gube identitet i sudbina im je nepredvidljiva. Sve to mijenja odnos tržišta prema klasičnoj i suvremenoj umjetnosti. Jedan od temeljnih elemenata razlike pritom nije samo estetska, nego i tržišna vrijednost. Kao što na primjer proizvodnja automobila ima materijalnu vrijednost, na sličan način pristupa se i umjetničkim djelima. Međutim, u umjetnosti novac ne može biti jedini instrument kvalitete. To je samo način da se pokaže da neko djelo ima vrijednost. Suvremena umjetnost, koja je dosta raspršena, na tržištu nalazi svoju potvrdu. Tržišna mafija određuje enormne cifre nekih umjetničkih djela i nije ju lako pokoriti. Ukoliko nisi dio »businessa«, odnosno ako nisi slikar ili kipar koji pripada lobističkom krugu moda-umjetnost, teško ćeš postati vidljivim.
Emocija ili provokacija
Ali, u umjetnosti osim te tržišne vrijednosti postoji i naš emocionalni odnos prema tim djelima, ono što izaziva katarzu. Cijena djela u svakom slučaju nije jedino mjerilo. Što mislite o Damienu Hirstu i ogromnim cijenama koje dostižu njegovi radovi? – Hirst je jedan inteligentan momak. On je istodobno i proizvod tržišta umjetnina. U tom smislu on je možda više poput vještog financijera nego umjetnika. Danas netko može pomisliti da je veliki umjetnik ako njegova djela postižu visoke cijene, što je iluzorno. Obični posjetitelji izložbi često se žale da ne razumiju suvremenu umjetnost. Ne pomažu im mnogo ni likovni kritičari čiji stil pisanja zna biti dosta hermetičan. Da li umjetnost uopće treba razumjeti? – Svi mi, na primjer, imamo sposobnost da prepoznamo genijalni um Raffaella, Mantegne ili Caravaggia. Zato većina ljudi voli klasičnu umjetnost. Promatrajući neku sliku sposobni smo i osjetiti emociju. Mantegnin »Krist« je apsolutna emocija. Suvremena umjetnička scena je dosta podijeljena. Nekim umjetnicima nije primarna emocija, nego im je namjera izazvati provokaciju. Prema određenom djelu možemo imati odbojan stav, ono nas može uznemiriti ili izazvati nedoumice. Bez obzira je li klasična ili avangardna, umjetnost je jednostavno umjetnost. U tom smislu ne trebaju joj tumači da bismo je razumjeli.
Vittorio Sgarbi (Ferrara, 1952) bio je kustos talijanskog paviljona na Venecijanskom bijenalu 2011. godine. Nekoliko puta bio je član talijanskog parlamenta, a od 2008. do ožujka ove godine obnašao je i dužnost gradonačelnika sicilijanskog grada Salemi. Diplomirao je filozofiju sa specijalizacijom iz povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Bolonji. Uz političku karijeru nastavio se baviti umjetnošću, a neka od njegovih djela su: »Carpaccio; I capolavori della pittura antica«; »La stanza dipinta«; »Davanti all’immagine« (nagrada Premio Bancarella), »Il pensiero segreto. Viaggi, incontri, emozioni«; »Lo sgarbino. Dizionario della lingua italiana«; »Onorevoli fantasmi«; »Da Giotto a Picasso«; »Davanti all’immagine; Ragione e passione. Contro l’indifferenza«; »Clausura a Milano, Da Suor Letizia a Salemi«; »Viaggio sentimentale nell’Italia dei desideri«; »Lo stato dell’arte«; »L’Italia delle meraviglie«; »Le meraviglie di Roma. Dal Rinascimento ai giorni nostri«; »Piene di grazia. I volti della donna nell’arte«; »L’ombra del Divino nell’arte contemporanea«. Godine 2000. dobio je nagradu »Flaiano« za televiziju. Poznat je po svojim polemičkim nastupima na talijanskoj televiziji, pa je tako čest gost Maurizio Costanzo showa. Bavi se i kazališnom režijom.
Vi ste kao povjesničar umjetnosti postali političar, što baš i nije uobičajeno. Što vas je odvelo u politiku? – Politika nas se zapravo svih tiče. Ne vidim zašto bi ona bila inkompatibilna s drugim aktivnostima. Tako političar može postati i netko tko je veliki slikar, liječnik, zubar ili advokat. Ni filozofi i književnici nisu rijetki u politici, poput Benedetta Crocea i Gabrielea D’Annunzija. Nekima je od politike zlo, međutim moj je stav da je kultura politika, a politika je kultura. Politika je način razmišljanja. Često gostujete na televiziji. Kako doživljavate taj medij? – Televizija je u novije vrijeme preuzela mjesto trgova i postala je mjesto komunikacije. Televizija je važna i za kulturu. Na njoj možemo vidjeti nastupe velikih glazbenika ili čuti poeziju Leopardija i Carduccija. Kultura i televizija nisu u suprotnosti. Već ste prije bili u Rijeci. Kako vam se svidjela? – Rijeka je lijep grad, »grad s granice« čije je bitno obilježje multikulturalnost.
