RIJEKA – Narodna čitaonica Gradske knjižnice Rijeka proslavila je 170. obljetnicu osnutka prigodnim predstavljanjem knjige »U Terpsihorinu hramu« prof. dr. sc. Irvina Lukežića.

Posjetiteljima su se obratili ravnatelj Gradske knjižnice Niko Cvjetković i gradonačelnik Vojko Obersnel.Cvjetković je istaknuo da, uz ovu veliku obljetnicu, GKR slavi i 50 godina bibliobusa te pet godina otkako su uveli tehnologiju 3D printanja, što upućuje da su generacije ljudi koje se bave čitanjem i kulturom očito uvijek znale prepoznati trenutak i potrebe građana. Gradonačelnik je čestitao na velikom jubileju te najavio preseljenje Gradske knjižnice u novu zgradu na prostoru bivše tvornice “Rikard Benčić” početkom 2021. godine.

Ljudi i događaji

Urednik dr. sc. Milorad Stojević i autor knjigu su predstavili kroz razgovor. U svojoj knjizi Lukežić opisuje ljude i događaje povezane s riječkom Narodnom čitaonicom te daje uvid u život i rad Sigismunda pl. Farkaša, najistaknutijeg pripadnika hrvatskog narodnog preporoda u Rijeci te dr. Vatroslava Vinka Medanića, riječkog odvjetnika i ilirca, a opisuje i kako su povezani drubrovački književnici Ivo Vojnović, Matija Ban, Antun Pasko Kazali te Ivan Franov Gundulić. Dio knjige posvećen je i istraživanju prvog (potencijalnog) hrvatskog “Hamleta”. 

U Rijeci čitaonica postoji od kraja 18. stoljeća, pod talijanskim nazivom Casino, a današnja Narodna čitaonica GKR-a utemeljena je kao Narodna čitaonica riečka 1849. godine. Točan datum osnutka Čitaonice otkriven je tek 1980. kad je arhivist Duško Zorec u tadašnjem Historijskom arhivu u Rijeci pronašao prva »Pravila narodne čitaonice u Reci« datirana 21. listopada 1849., a odobrena od Visokog banskog vĕća u Zagrebu 24. studenog iste godine.

Cilj joj je bio poticati razgovore i čitanje na narodnom jeziku te povezati članove. Čitaonici je mogao pristupiti »svaki pošten domorodac bez razlike stališa ili inače ljubitelj slavjanstva samo ako pristaje uz cilj družtva« te ako potvrdi da će plaćati članarinu.

Irvin Lukežić / Foto: M. GRACIN

Supilo i Novi list

Čitaonica je uz ponudu tiskovina organizirala i amatersko kazalište, balove i plesove, te je kroz sve ove godine čuvala nacionalni identitet riječkih Hrvata. Posebno je zanimljiv njen rad od osnutka do pripajanja Gradskoj knjižnici 1962. godine, koji se može podijeliti na pet razdoblja: građanski utemeljeno razdoblje do kraja Prvoga svjetskog rata, prisilna obustava svake djelatnosti od 1919. do 1926., djelovanje u talijanskoj državi od 1926. do 1941., ponovna prisilna pasivnost tijekom Drugoga svjetskog rata te nastavak djelovanja 1945. pod izvornim imenom.

Najznačajniji događaj iz ovoga prvog razdoblja održavanje je međustranačke konferencije “povjerljive naravi” kada je pod vodstom Ante Trumbića i Frana Supila izglasana i donesena Riječka rezolucija.

Djelatnost Čitaonice obustavljena je 1919. jer su njene prostorije uništene u neredima koje su izazvali talijanski arditi. Rad je nastavljen održavanjem glavne skupštine Društva čitaonice u veljači 1926., a 1929. prema evidenciji riječke policije broji 156 članova iz Rijeke i sa Sušaka. Završetkom Drugog svjetskog rata Čitaonica ponovo počinje s djelovanjem te veću pažnju posvećuje radu s djecom, a pomaže i uređivanje školskih knjižnica u osnovnim školama u Triblju i Bakru.

Novi list od svojih je početaka pratio rad Narodne čitaonice, Frano Supilo uvrštavao je vijesti iz Čitaonice u pojedine brojeve, a dobra suradnja traje sve do danas.