NOVI VINODOLSKI – »Smrt u Kroaciji«, najnovija zbirka pripovijedaka Franje Deranje, tematizira zarobljenost čovjeka u društvenoj stvarnosti, njezinim vrijednostima i čovjekovu podaničku pokornost protjecanju vremena – osvrnula se Irena Rosandić.

– Zbirka od 11 pripovijetki doimlje se kao vrtuljak koji, zaigran u svom (o)kretanju, istražuje vrijeme, vremenski slijed i njegove zakonitosti, izvodi akrobacije, žonglira kronologijom, senzibilizira čitatelja za anakronizme, propitkuje konačnost i vječnost, smrtnost i besmrtnost.
Radnja se događa u stvarnoj svakodnevici i fiktivnoj stvarnosti fantazije, stvarnoj i poremećenoj kronologiji. Glavni lik – vrijeme (gr. Kron, Chronos) kao tiranin upravlja našim životom. U svakodnevici prepunoj neumitnosti vremena i kronologije trajanja ljudskih života, neizbježnosti sudbine, autor se usredotočuje na supostojanje prošlosti i sadašnjosti, protok vremena koji nerijetko na vrhuncu pripovijedanja obilježi smrt. Većina pripovijetki provokativno propitkuje smrt u uvijek drugačijoj situaciji: smrt je nužna i nezaobilazna, tiha, nasilna, događa se iz prostodušnosti, iz hira, nekim sretnim slučajem biva izbjegnuta, nekad je posve neočekivana, tajanstvena, preventivna – perfidno isplaniran zločin, nekad krajnje besmislena, nepotrebna i apsurdna – navodi Rosandić u svom osvrtu i nastavlja:

Struktura pješčanog sata

– Krug pripovijedanja autor otvara alegorijom »Stari urar« – pričom o neizbježnom protjecanju vremena, urarskom zanatu za »korektne odnose s vremenom«, budilici, stolnom satu s oprugom – anakronizmima današnjice. U nekim pričama prevladava narativna struktura pješčanog sata, isprepliću se prošlost i sadašnjost u sudbinama najrazličitijih likova, križaju se, a naposljetku raspliću. »Luka iz Savezne skupštine« u pripovijetki »Luka« ilustrira kako značenje nastaje uz pomoć jezika (»The construction of meaning«, Stuart Hall: »Kulturološke studije«). Jer: »Sve nastaje u glavama ljudi«, pa tako i »Luka iz Savezne skupštine« i »zet iz Sabora«. Krug pripovijedanja zatvara se pripovijetkom »Smrt u Kroaciji«, koja tematizira netrpeljivost prema strancima (ali, uz to, za neke, ni pretprošli rat još nije završio?!). Jer, ubojica…«Za njega misli da ga smije ustrijeliti… Za njega on je samo Švabo.«

Franjo Deranja: Smrt u Kroaciji

Akrobatika riječi

Pripovijetka »Besmrtnici« ne slijedi tradicionalan model, a skrivenu koheziju teksta autor ostvaruje međutekstom, koji kao čvrsto tkanje, jeka, ostaje u našim ušima i poslije čitanja. Poruka nastaje negdje između redaka, nadilazi razinu same riječi. Jer, autor, Franjo Deranja, jednako kao što čini s temom vrteći je poput vrtuljka, odmiče se od standardnog stila naracije i poigrava se jezikom.
Semantička je to igra, koja istodobno istražuje jezik kao igračku, živu promjenljivu materiju. Autora vidno zabavlja proces stvaranja varijacija značenja akrobatikom riječi: »Čovjek s posebnim potrebama« nasuprot »čovjeku s pogrebnim potrebama«. Tu su i česte igre imenima: »Eugen – Đenko«, »Bela – Belladonna«, »policajac Duško, Duško Dugouško, nekad milicajac, kasnije policajac«. Varijacije logotipa Rinkove Ruže, RR – RINKO’S ROSES. Ili: RBR. RINKOVE BIJELE RUŽE… RWR – RINKO’S WHITE ROSES…
Takvim osebujnim jezičnim stilom Franjo Deranja zorno ilustrira dijalektičku formulu ove zbirke: Sve oko nas i u nama teče (panta rei), kreće se i mijenja! Vrijeme, mi, jezik – zaključuje Irena Rosandić.