Dva su razloga zbog kojih je roman »Moja miljenica« (»Mijn lieve gunsteling«) osuđen na uspjeh. Prvi je taj da pisati o ljubavnoj i erotskoj vezi 49-godišnjeg veterinara i četrnaestogodišnjakinje mora izazvati pozornost s mirisom skandaloznosti, a to znači mnoge natjerati da posegnu za ovom knjigom. Drugi je to što je mladi autor ove knjige, nizozemski pisac Marieke Lucas Rijneveld, sve donedavno za sebe koristio rodno neutralnu zamjenicu »oni«.

To je, u ovo pomalo i histerično i egzaltirano doba promocije spolne i rodne nesigurnosti također, kako se u sportskoj terminologiji kaže, »čisti zicer«! A da je tome tako svjedoče i nagrade koje je ova knjiga već zaslužila (ove godine Boon 2022, flamanska nagrada za književnost), kao i činjenica da je nepune dvije godine nakon originala na nizozemskom, već objavljen i niz prijevoda na druge jezike. Za hrvatski je zaslužna Svetlana Grubić Samaržija, odnosno zagrebački nakadnik Ljevak koji je vrlo brzo i domaćem čitateljstvu osigurao upoznavanje s jednim od aktualnih europskih književnih hitova.

Usporedba s »Lolitom«

Naravno, sve spomenute, ajmo ih nazvati neknjiževnim činjenicama, ne bi donijele veći uspjeh da knjiga zaista nije dobra te da na itekako zanimljiv literarni način prenosi priču koja se po mnogočemu može usporediti sa slavnom »Lolitom« Vladimira Nabokova. S ogradom da je, logično, Rijneveldova 65 godina kasnije nastala knjiga ipak itekako određena neurotičnim oznakama tipičnim za ova prva dva desetljeća novog milenija. Tako je, za razliku od u Lolitu (Dolores) nesretno zaljubljenog Humberta koji u dvanaestogodišnjoj djevojčici ne vidi samo seks, Rijneveldov veterinar opsesivno i gotovo pa isključivo tjelesno usmjeren na četrnaestogodišnju muškobanjastu farmerovu kći koju tijekom cijelog romana naziva svojom miljenicom. Dalo bi se naći još pojedinosti koje pokazuju kako je »Lolita« bila znatno umjerenija (iako je, za razliku od Rijneveldove knjige, čak i zabranjivana i smatrana pornografskom), mada na koncu i jedna i druga priča – što je i logično – završavaju raskidom tih u svojoj srži neodrživih veza.

Pa iako će Rijneveldov roman kod čitatelja najčešće izazivati pažnju na baš tu zbog velike razlike u godinama krajnje neskladnu vezu, kao i one najmorbidnije i polupornografske dijelove odnosa zrelog muškarca i tinejdžerice, neosporno je da je u liku 49-godišnjeg farmera mladi nizozemski pisac (tek mu je tridest i prva, a ova je knjiga objavljena kad je imao 29) upravo briljantno opisao psihički poremećenu i tjelesnom žudnjom opasno opsjednutu osobu.

Košmar pubertetske tjelesnosti

Da bi to učinio, autor je glavnu »riječ« dao upravo tom napaljenom veterinaru koji nam priča cijeli ovaj tristotinjak stranica obiman roman, a čini to tako da se u svojoj svijesti i svojim monolozima obraća svojoj nimfeti prisjećajući se svih pojedinosti tog vrućeg ljeta 2005. godine kad im se dogodila, po njemu, ljubav. Način njegovog pripovijedanja pred čitatelja donosi načitanu i općeg znanja punu osobu koja uz svoj posao jako voli i književnost te rock i pop glazbu, ali i osobu čije grozničave i često zbrkane misli svjedoče o načetoj psihi, nesigurnosti i nezadovoljstvu životom što je sve, saznajemo iz indirektno iskazanih i poprilično uspješno sakrivenih priča iz njegove prošlosti, posljedica traumatičnog erotičnog odnosa s majkom.

Vrlo je dobro prikazan i lik tjelesno i mentalno još uvijek nezrele djevojčice koja, ustvari, eksperimentira i traži samu sebe i svoje mjesto u svijetu. Pritom ona, zbog općeg nedostatka životnog iskustva, u vezi s muškarcem koji joj može biti otac, ne vidi ništa loše pa će na kraju za nju završetak te veze biti gotovo pa bezbolan, dok će veterinar i dalje itekako patiti i nikad je neće preboljeti. Nedvojbeno je da je autor baš kroz lik nesigurne djevojčice u velikoj mjeri progovorio o sebi i svom odrastanju pojasnivši pritom na literarno vrlo dojmljiv način košmar pubertetske tjelesnosti za one kojima ni samima još nije jasno kojem spolu njihov duh više preteže.

Knjiga vrijedna čitanja

»Moja miljenica« je, dakle, ponajprije sjajna slika psihe jednog duboko nesretnog lika i mlade još nedefinirane osobe, kao i upečatljiva slika suvremenog kaotičnog i mentalno ne baš zdravog svijeta. Sama priča, naravno, prelazi rub skandala i u osnovi je vrlo kratka – veterinar koji ima ženu i dva sina zagleda se u četrnaestgodišnju kći jednog od farmera s kojima radi. Ljeto je i počinju se tajno nalaziti, a skandal izbija kad stariji brat četrnaestogodišnje djevojčice otkrije njezin dnevnik iz kojeg je jasno što se zbiva. To je i kraj veze za koju će veterinar i kazneno odgovarati. I to je, praktično, sve što se zbiva kad je riječ o liniji radnje. No, puno se više toga odvija u svijesti glavnih likova. I baš zbog toga ova je knjiga vrijedna čitanja.