Dokaz
Prema mišljenju dr. Rozane Vojvoda , koja je doktorirala s temom dalmatinskih rukopisa pisanih beneventanom, postoji velika mogućnost da je otkupljeni fragment rukopisa dubrovačkog porijekla, kaže Vesna Čučić naglašavajući: Dubrovnik je najbogatiji grad u Dalmaciji po broju beneventanskih fragmenata koje čuva u svojim zbirkama. Tih fragmenata je 50, a na dubrovačkom području od kasnog 11. do 13. stoljeća aktivno je djelovao najmanje jedan benediktinski skriptorij. Londonski fragment, koji postaje vlasništvom Znanstvene knjižnice, bit će vrijedan element za dokazivanje postojanja rečenog skriptorija, ističe ravnateljica DKD-a.
Prema dosadašnjim znanstvenim istraživanjima povjesničara umjetnosti, ta »pisarnica« je najvjerojatnije djelovala u samostanu na Lokrumu na koji su otočić pokraj Dubrovnika benediktinci došli već u 11. stoljeću.
Otkup spomenutog fragmenta rukopisa i njegov povratak u grad u kojemu je nastao je od iznimnog značaja za upotpunjavanje slike o beneventanskoj pismenosti kao važnom dijelu kulturnog naslijeđa Hrvatske, kaže Vesna Čučić.
Od 8. stoljeća
Dataciju i dalmatinsko porijeklo fragmenta ustvrdila je prof dr. Virgina Brown (1940. – 2009.) koja je radila na Papinskom institutu u kanadskom Torontu, kaže dr. Rozana Vojvoda. Ona je bila najveća stručnjakinja za beneventanu , odnosno srednjevjekovno minuskulno pismo koje se upotrebljavalo isključivo u južnoj Italiji, dalmatinskim gradovima i kvarnerskim otocima: Osoru, Rabu, Zadru, Trogiru, Dubrovniku i Kotoru, od 8., pa po najnovijim istraživanjima, sve do 16. stoljeća. U Dalmaciji je, osim kodeksa koji su služili u bogoslužju, beneventanom napisan i veliki broj isprava iz doba hrvatske narodne dinastije, napominje dr. Vojvoda.
Dodaje kako je dr. Brown bila asistentica čuvenom paleografu Eliasu Avery Loewu koji je davne 1914. godine objavio monografiju o beneventani u kojoj je detaljno analizirao porijeklo, razvoj i značajke tog pisma. Loewovo djelo sadržavalo je i popis svih beneventanskih rukopisa i fragmenata za koje se tada znalo. S obzirom da je broj pronađenih fragmenata neprestano rastao, te da Loewovu knjigu više nije bilo moguće nabaviti, dr Brown je 1980. godine uredila njezino drugo izdanje, pripremajući i zasebni svezak sa svim do tada poznatim rukopisima i fragmentima. Posthumno su sve te liste ove godine objedinjene u izdanju Papinskog instituta u Torontu, napominje dr Vojvoda.
______________________
Pronalazak Virginie Brown
U sklopu istraživačkog rada Virginia Brown je boravila u Dubrovniku 2005. godine. Obavjestila sam je da u dubrovačkom Dominikanskom samostanu postoji nekoliko fragmenata pisanih beneventanom koji nisu bili uključeni u njezin popis, a datiraju od 11. do 13. stoljeća, kaže dr. Vojvoda. Tijekom istraživanja u dubrovačkoj Znanstvenoj knjižnici dr. Brown je unutar tiskane knjige pronašla fragment rukopisa pisanog beneventanom iz 11. stoljeća ustanovivši da je pripadao istom rukopisu kao i fragmenti iz Dominikanskog samostana u Dubrovniku, ističe dr. Rozana Vojvoda.
______________________
Orginalni misal u Oxfordu
Kako će uskoro šira javnost, osobito oni koje zanima beneventansko pismo, kolokvijalno poznato i kao »maljušna srednjevjkovna kaligrafija«, imati prigodu vidjeti spomenuti Sothebyev fragment koji se vraća u mjesto svog najvjerojatnijeg nastanka dobro se je sjetiti prošlogodišnjeg događaja. U Dubrovniku je u izdanju Dubrovačkih knjižnica predstavljen pretisak »Dubrovačkog misala« i Studije »Beneventanski notirani misal dubrovačke Katedrale iz 12. stoljeća«, autora dr. Mihe Demovića, najstarijeg živućeg hrvatskog muzikologa. Original tog djela koje se u dubrovačkoj Katedrali koristilo od 12. do razmeđa 18. i 19. stoljeća, danas se čuva u glasovitoj Bodleian knjižnici u engleskom Oxfordu, a njegovo faksimilno izdanje pobudilo je veliko zanimanje hrvatske i šire kulturne javnosti. Vjerovati je da će i otkupljeni londonski fragment izazvati jednaku pozornost.
