Osvrt

Roman razigrane raznovrsnosti: Čitali smo knjigu “W” Igora Štiksa

Marinko Krmpotić

Foto Pixsell

Foto Pixsell

Po mnogočemu je ovaj roman hrvatskog književnika s pariškom adresom djelo koje kroz priču o prošlosti nastoji pojasniti svijet kakav je danas, pri čemu Štiks koristi niz zanimljivih literarnih postupaka



Istina nije važna. Samo priča.« Ova se rečenica u nekoliko navrata spominje u odličnom romanu »W« Igora Štiksa, romanu koji nudi dobru priču u kojoj ima puno – istine. Po mnogočemu je ovaj roman hrvatskog književnika s pariškom adresom djelo koje kroz priču o prošlosti nastoji pojasniti svijet kakav je danas, pri čemu Štiks koristi niz zanimljivih literarnih postupaka. Prvi od njih je taj da nam se kao pripovijedač, ujedno i lik, javlja sam Štiks.


Nakon 25 godina života u inozemstvu, ponajprije u Parizu, gdje je stekao ime i ugled, Štiks se odlučuje vratiti u Hrvatsku, koja je bila dio države iz koje je pred ratnim vihorom pobjegao iz rodnog Sarajeva kao četrnaestogodišnjak, najprije do rodbine u Zagreb, potom na studij u Pariz.


Štiks se nikad ne bi vratio da iz Hrvatske, točnije iz Šibenika, nije stigao poziv vezan uz oporuku tamo ubijenog Waltera Sticklera, svjetski čuvenog političkog analitičara i sociologa znanog po tome da je u mladosti žestoko zastupao ljevičarske stavove, da bi početkom sedamdesetih, ponajprije zbog knjige »Arhipelag Gulaga« Aleksandra Solženjicina, promijenio stranu i počeo se zalagati za stavove suprotne filozofiji komunizma i socijalizma.


Valter i Vladimir




Stickler je Štiksu pričao o svom životu, ovaj je to uobličio u tekstove iz kojih polako nastaje roman, a posljednja želja Sticklera bila je da dio tih priča predstavi Tessi Simon, talijanskoj djevojci koja također dolazi u Hrvatsku zbog Sticklerove opruke. I tako počinje priča iz koje saznajemo da je na jednom otoku nedakleko od Šibenika 1962. godine počelo prijateljstvo Valtera i Vladimira, dvojice mladića koje veže činjenica da su ratna siročad. Zajednički uskoro bježe iz tadašnje države, studiraju u Parizu i postaju zagovornici lijevih i komunističkih ideja, da bi, nakon što Valter mijenja stavove, postali žestoki protivnici.


Upravo njihov sukob dovodi do dramatičnih zbivanja zbog kojih Štiksa – a da on toga nije svjestan – za boravka u Hrvatskoj prate predstavnici ljevičarskih terorističkih organizacija i francuske policije pa se, ustvari, obično izvršenje preporuke pretvara u dinamičan i napet politički triler u kojem su životi Štiksa i Tesse izloženi velikoj opasnosti.


Potjera za njima, motivirana željom terorista da ih smaknu, odnosno policije da otkrije činjenice za koje pretpostavljaju da ih Štiks zna, pretvara ovu knjigu u zanimljivu akcijsku priču, ali podloga je daleko ozbiljnija. Temelj romana ustvari je sukob desne i lijeve vizije budućnosti, ljevičarske i desničarske filozofije i pogleda na svijet.



Najbolje se to vidi baš u liku Valtera, koji prelazi put od uvjerenog ljevičara do zastupnika desničarskih stavova, a da bi tu promjenu prikazao što vjerodostojnije Štiks nam nudi priču u kojoj je jako puno istinitih činjenica, likova i zbivanja od mitske 1968. pa do terorističkih akcija i ljevičarskog nasilja sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj i Italiji.


Naravno, itekako je uočljiv i odgovor državnih tijela i općenito kapitalističkog sustava, a iz tog se odgovora jasno uočava i nasilje toga sustava te nepravednost i agresivnost koji su temelj i tog društvenog uređenja.


Grafički trik


Zanimljivom pričom i zanimljivim likovima Štiks uspijeva privući čitatelja nudeći mu na samom kraju i ne potpuno nepoznat, ali u osnovi vrlo rijedak potpuni obrat o kojem ne bi bilo pošteno govoriti, jer bi to svakako naštetilo užitku čitanja. No i taj je obrat u funkciji zaista brojnih zanimljivih literarnih poteza koje Štiks vuče od samog početka kad samog sebe »postavlja« kao jednog od likova romana, da bi kasnije Tessi o životu Valtera i Vladimira pričao na temelju zapisa romana koji stvara.


Potom pri izmjeni zbivanja iz prošlosti i sadašnjosti koristi zanimljiv grafički trik, sužavajući tekst vezan uz prošlost tako da na stranici na marginama ima više mjesta. To čitatelju svakako omogućuje jasnije praćenje vremena radnje, a takvih originalnosti i razigrane raznovrsnosti puno je i u jeziku, pa njegovi likovi pričaju hrvatski, srpski, talijanski, francuski i engleski, kao što i koriste »naša« (Valter, Vladimr) i germanizirana (Walter, Wladimir) imena.


Nedvojbeno, »W« (naziv je spoj dvaju početnih slova imena Valtera i Vladimira) roman je koji nastavlja kvalitetnu liniju Štiksovih romana započetih još prije dvadeset godina romanom »Dvorac u Romagni«, a nastavljenu čuvenom »Elijahovom stolicom« (2006.), prevedenom na petnaest jezika, te prije tri godine objavljenim romanom »Rezalište«.