»Književna karika« ili »LitLink« održat će se od 26. do 29. rujna u Puli, Rijeci i Zagrebu i uz orijentaciju na publiku bit će orijentiran i na povezivanje domaćih pisaca i stranih izdavača, ovoga puta američkih
Pula, Rijeka i Zagreb bit će domaćini novog festivala u organizaciji Hrvatskog društva pisaca, nazvanog »Književna karika« ili »LitLink«. Autor koncepta je pisac i kritičar Robert Perišić, a festival će se održati od 26. do 29. rujna redom u Puli, Rijeci i Zagrebu. Zemlja partner prvog izdanja neuobičajeno je daleki SAD, što unosi prvu različitost u odnosu na druga festivalska događanja u Hrvatskoj. O ostalim razlikama i konceptu porazgovarali smo s autorom koncepta Robertom Perišićem.
Koje je mjesto razlike ovog festivala u odnosu na druge?
– Ovaj festival nastavak je festivala »Književnost uživo« koji je radila Sibila Petlevski, no kako je ona odustala od toga, pitali su me bih li ga ja nastavio. Pristao sam i onda napravio potpuno novi festival. Kad sam razmišljao o konceptu, razmišljao sam o svrsi festivala uopće. Činilo mi se da kod nas premalo toga ostaje nakon festivala. Napravimo neki medijski događaj, nađemo publiku, ali ta se jednokratna događajnost iscrpi. Sve je to u redu, ali ako iza toga ništa ne ostane, onda to za mene nema puno smisla.
Na koje konkretne efekte mislite?
Miksani program
U Americi sam tražio ljude koji operiraju uglavnom na neovisnoj sceni, jer ona je pretežno zainteresirana za istraživanje. Ljudi koje sam našao potencijalni su urednici i izdavači, a dosta je i pisaca koji će čitati i koji paralelno imaju i taj nekakav urednički moment. Neki rade u časopisima, kao Heidi Julavits iz »The Believera«, koji ima reputaciju mlađeg »New Yorkera«. Buzz Poole je tu, pa Tao Lin, koji je najmlađa generacija autora, i u njoj najeksponiraniji, a osnovao je i svoju izdavačku kuću. Ima ih i samo izdavača ili urednika, a ima ih i poput Ernesta Estrelle, koji su samo performeri i koje treba vidjeti baš na pozornici.
Program je miksan tako da ima nešto i za publiku, i to za malo alternativniju publiku, a cijeli ovaj B-plan festivala, ono što nije toliko vidljivo, nešto je što može stvoriti kumulativni efekt prevođenja i plasmana. Kad ljudi dođu ovdje shvatit će da nešto postoji, a nije da u Americi ne postoji interes za male europske književnosti, nego mi jednostavno nismo uopće ucrtani na toj karti.
Rijeka će ugostiti Festival u specifičnom prostoru Zvjezdarnice 27. rujna. Početak programa planiran je u 20,30 sati, a završetak u 23 sata. Večer počinje predavanjem Gastona Bellemarea pod nazivom »Što je festival«, a u nastavku čitaju: Tea Tulić, Tao Lin, Bekim Sejranović, Buzz Poole, Drago Glamuzina, Heidi Julavits, Nikola Petković, Ernesto Estrella i Vedrana Rudan.
U konceptu upada upravo to u oči, da ste preskočili uobičajenu Europu, posebno Njemačku, u koju tako uporno pokušavamo plasirati našu književnost.
Logika decentralizacije
Znači plan je i u sljedećim izdanjima partnerstvo s Amerikom?
– Da. Mislio sam ići i na španjolsko govorno područje, ali kad sam zaokružio ovo izdanje, onda sam shvatio koliko sam još ljudi mogao zvati, neki nisu mogli itd. pa bi bilo šteta ne napraviti još jedan s Amerikancima, a onda ići na španjolsko govorno područje, koje je ogromno i u kojem isto nemamo bogznakakve plasmane.
Otkud ideja da se festival događa u tri grada?
– Pa u Zagrebu imamo koliko-toliko solidan književni život i nema razloga da se stvar malo ne izmjesti. Logika je to decentralizacije, a i zanimljivije je stranim gostima kad dolaze vidjeti tri različita mjesta. Osim toga, u Puli, Rijeci i Zagrebu nastupaju drugi pisci, od kojih će domaćini biti prilično zastupljeni.
U Rijeci će se program odvijati u Zvjezdarnici. Kako ste došli do toga?
– Ne znam koliko je prostor Zvjezdarnice iskorišten u Rijeci za takve događaje, ali ja sam ga odabrao čim sam ga vidio jer mi je jako poetičan s tim planetarijem dolje i mislim da može biti jako ugodno i neuobičajeno. S druge strane, sigurno neće biti dosadno jer ima dosta čitača i brz je ritam promjena na pozornici. Upad je besplatan i mislim da je to događaj koji bilo tko zainteresiran za književnost, a i za muving općenito, ne bi trebao propustiti.