Temeljni motiv njezine četvrte zbirke pjesama, koju je objavila izdavačka kuća Sandorf, je “uraguchi”, što u prijevodu znači stražnja vrata ili ulaz sa stražnje strane kuće, ali i ‘backstage’, bilo koji zaklonjeni prostor iz kojega autorica vodi čitatelje kroz susrete s ljudima, životinjama, biljkama i stvarima.

Autorica kaže da je ta zbirka rezultat njezine teške borbe za dopuštenje da piše na temu Japana, zemlje koja je dugo htjela biti nedostupna kultura, a i nama je bila nedostupna, pa je zato smislila stražnji ulaz kroz koji može u nju ući.

„Možda je jedan od načina da se usudimo ući u bilo koju kulturu da se maknemo iz bilo koje turističke ideje o svakoj zemlji. Ne poznajem u potpunosti ni Zagreb, sve njegove sjene, tako da nisam stranac samo u Japanu, a kako ne možemo ovladati obiljem sjena koje postoje, dopušteno nam je govoriti iz sjene o toj sjeni”, napomenula je.

Urednik zbirke Matko Abramić smatra kako je danas, u vrijeme interneta punog fotografija, poezija pravi put u putopis, jer može dati kratke trentuke slične fotografijama s nekih krasnih putovanja.

„Ova knjiga ima sličnu priču, a dok sam razmišljao kako prenijeti njezinu slobodu i zaigranost htio sam da čitatelji budu svjesni da čitaju poeziju, da budu slobodni i otvoreni za smijeh jer u poeziji nedostaje humora. Ova nas poezija na momente i šamara, ali baš zato tako zamišljam Japan iako u njemu nisam nikad bio”, ustvrdio je.

Pjesnikinja Ana Brnardić rekla je da zbirka počinje bilješkom o japanskoj riječi uraguchi, što je pojam koji se teško prevodi kao i puno toga što je teško prevesti iz dvaju sasvim različitih sustava. „Meni je to kao čitateljici bio poziv da se ne zaustavim na površini teksta nego da pretražujem i grebem sve ono što je ispod teksta”, dodala je.

Kaže da ju je oduševilo što je zbirka posvećena Zorolovki iz pjesme Lewisa Carrolla iz njegove „Alise s one strane ogledala”, koja je jedan od najpoznatijih primjera nonsense poezije. „To je jedan od mogućih ključeva čitanja ove knjige, kao ono što Natašu zabavlja, što je temelj njezine igre u kojoj je s jedne strane tradicija, a s druge neumorna potraga za slobodom u pisanju”, dodala je.

Pjesnikinja Evelina Rudan ocijenila je da bi se, i kada te pjesme ne bi bile potpisane, moglo prepoznati tko ih je napisao što znači da imamo posla s vrlo izgrađenim autorskim glasom. „Riječ je o tipu poezije uvida, a ono što je ovdje lirsko je način na koji uvid sam sebi izmakne stolicu u svakoj pjesmi”, rekla je.

Nataša Govedić teatrologinja je, kritičarka i profesorica na Akademiji dramske umjetnosti. Doktorirala je komparativnu književnost i teatrologiju u Zagrebu, redovna je kazališna kritičarka Novog lista i glavna urednica feminističkog časopisa Treća.

Nagrađivana je autorica niza izdanja proze, poezije i teorije, a dosad je objavila, među ostalim, knjige „Div”, „Eskim na feniksu ti je ukrao mobitel”, „Zlice i vilice”, “Pasja kola” i ”Knjiga prve pomoći”.