“Čitanje te čini boljom osobom. Navika čitanja te može unaprijediti”, rekao je u utorak kanadski pisac Yann Martel, svjetskoj publici poznat po romanu “Pijev život”, na predstavljanju svoje nove knjige “Ničiji sin” u zagrebačkom Prirodoslovnom muzeju. Riječ je o djelu koje isprepleće antičku književnost i suvremeni život, otvarajući pritom pitanja obitelji, ambicije, ljubavi i pripadnosti. Roman je objavljen u nakladi Ljevak, a njegova je posebnost neobična struktura. Priča o izgubljenom epu iz vremena Trojanskog rata ispričana je usporedno s pričom o znanstveniku koji pokušava rekonstruirati davno zaboravljeno književno djelo.

Glavni junak suvremene priče, kanadski klasičar Harlow Donne, odlazi u Oxford kako bi proučavao stare papiruse. U tamošnjoj Bodleian knjižnici nailazi na tragove nepoznatog epa o Trojanskom ratu, koji naziva “Psoada”, prema njegovu glavnom junaku Psoasu iz Mideje. Riječ je o običnom grčkom ratniku čije je podrijetlo nepoznato, zbog čega nosi naziv ničijeg sina. Dok proučava i prevodi pronađeni tekst, Harlow drevnu priču postupno povezuje s vlastitim iskustvima i odnosom s kćeri Helen. Njegov akademski rad tako prerasta u osobno promišljanje o životnim odlukama, među kojima je i odlazak iz Kanade zbog profesionalne karijere.

O specifičnoj strukturi knjige, Martel je objasnio da je želio da se prošlost i sadašnjost nadopunjuju, umjesto da jedna priča služi tek kao objašnjenje druge. Takav je pristup doveo do toga da se dvije pripovjedne linije pojavljuju na istoj stranici. Čitatelj pritom sam povezuje njihove motive i otkriva značenja koja nastaju njihovim uspoređivanjem. Martel je priznao da su ga u početku zabrinjavale praznine koje takav raspored ostavlja na stranicama. S vremenom ih je počeo doživljavati kao element sličan onome u poeziji, prostor koji tekstu daje ritam, a čitatelju omogućuje da zastane i promisli o pročitanome.

Govoreći o nastanku romana, autor se osvrnuo i na Homerovu “Ilijadu”, koju je počeo čitati kako bi lakše prebrodio vrijeme. Iznenadilo ga je koliko je ljutnja važna u tom antičkom djelu. Doživio ga je kao priču o muškarcima koji ne uspijevaju kontrolirati vlastiti bijes i posljedicama koje iz toga proizlaze. Upravo ga je ta tema potaknula na pisanje “Ničijeg sina”. Prema njegovu tumačenju, pitanje bijesa i danas je izrazito aktualno, osobito u svijetu obilježenom ratovima i sukobima u kojima se često zanemaruju posljedice ljudskih postupaka.

Martel se osvrnuo i na stanje suvremenog društva. Premda je u nekim područjima ostvaren značajan napredak, primjerice u mogućnostima koje žene danas imaju u politici i profesionalnom životu, smatra da je globalna situacija trenutačno vrlo zabrinjavajuća. Kao najveće prijetnje izdvojio je klimatske promjene i umjetnu inteligenciju. Na pitanje moderatorice zašto su knjige bitne u doba umjetne inteligencije, autor je istaknuo da se AI može koristiti za dobivanje nekih podataka, ali on osobno ne želi koristiti AI jer voli pisati i voli gramatiku. “Ako volite fikciju ili ljubavnu tematiku, tu vam može pomoći AI, ali inače ono je opasno za umjetnost”, objasnio je.

Yann Martel rođen je 1963. godine u Španjolskoj, a odrastao je u obitelji kanadskih diplomata zbog čega je tijekom djetinjstva živio u različitim zemljama. Međunarodnu slavu stekao je romanom “Pijev život”, za koji je 2002. osvojio prestižnu Bookerovu nagradu. Prema romanu je 2012. snimljen istoimeni film koji je osvojio četiri Oscara. Među ostalim Martelovim djelima nalaze se romani “Self”, “Beatrice i Vergilije” te “The High Mountains of Portugal”. Novim romanom “Ničiji sin” ponovno se bavi univerzalnim ljudskim pitanjima, ovaj put kroz susret antičkog svijeta i suvremenog iskustva.