Otkazivanje je muka i noćna mora svakog organizatora neke manifestacije. Ali ima i onih otkazivanja koja bi se uvjetno mogla nazvati slatkima, jer govore o tonu i fonu manifestacije same. Bilo je tako nekoliko telefonskih poziva i mejlova što portugalskog pisca Josea Luisa Peixota, što njegova menadžera, u kojima se dvojac ispričavao ekipi pulskog festivala autora Sa(n)jam knjige u Istri zbog nemogućnosti dolaska. Naime Peixoto je ušao u finale jedne od značajnijih, i lukrativnih, nagrada za književnost na portugalskom jeziku – nagrade Oceani – kada su pozivi krenuli, a osvojio ju kad su pozivi bili na vrhuncu.

Može se ta priča promatrati i kao sinegdoha ovogodišnjeg sajamskog izdanja, budući da je ugled gostiju u literarnom svijetu doista impozantan. U glavnoj temi Sajma, »Transatlanticu«, gostovali su redom važni pisci portugalskog jezičnog izraza (petog po veličini na svijetu) i samo da spomenemo finalista internacionalnog Bookera Josea Eduarda Agualusu, bilo bi dosta. Ali tu su bili i Ferrez, i Nuno Judice, i Bejan Matur, i Ines Pedrosa, i Jacinto Lucas Pires…

Ljubljana bere

A onda, bio je tu i najveći sirijski pjesnik Adonis. Kao odjek prošlogodišnje teme »Otok – geto – azil«, najveći reformator arapske poezije bio je u Puli i ostao jedan od najuglednijih gostiju u povijesti ovog Sajma, za novinara kulture mogućnost intervjua koji će ostati ubilježen visoko na ljestvici važnosti.

Nije daleko od originalnog, no ne toliko iznenađujućeg, bio »Doručak s autorom« u izvedbi novog voditelja Aljoše Pužara. Bilo je malo treme i udivljenja, ali Pužar se elokventnošću, intelektualnom širinom i uz nužnu dozu kozerske duhovitosti sjajno snašao u programu koji se dugo asocirao isključivo uz ime Voje Šiljka.

U svojoj prezentaciji svijetu Sajam je tako opravdao najave: gosti su bili izuzetno relevantni, manifestacija je u organizacijskom smislu bila na očekivanoj visini, a autori su otišli sretni i zadovoljni. Barem oni koji su uspjeli ući u prgram. Za one druge uvijek ostaje nada da će im se selektorski timovi okrenuti u nekom od sljedećih izdanja Sajma.

Pop lektira

I tu bi priča o 22. Sajmu, koji je odlično amortizirao gubitak od 400-tinjak tisuća »Hasanbegovićevih« kuna, mogla biti gotova kad ne bi u njemu bio jedan program, posve mali, gotovo neprimjetljiv, a definitivno najvažniji: »Pop lektira«. Kao pravo čedo Sajma, nastao u glavi i izvedbi Slavice Ćurković, voditeljice Monte librića, ovaj program u prijepodnevnim satima dovodi organiziranim učenicima pulskih srednjih škola drugačije autore, na drugačiji način.

Pisci su to koji će teško ući u lektiru, što je kurikularni problem višeg tipa, no čini se nerješiv u društvu koje i dalje većim dijelom smatra da djeci valja servirati Marulića i »Ilijadu« kao ulaz u svijet književnosti, ne shvaćajući da su (digitalne) distrakcije kojima su ona danas izložena takve da bi cilj trebao biti »navlačenje« na književnost, a ne neuspješno ucjepljivanje klasika, koji će stvoriti samo odbojnost. No to se na kurikularnoj razini još dugo neće riješiti pa ne preostaje drugo nego djecu na knjigu navikavati izvan škole, u programima poput »Pop lektire«.

Sjajno to rade njegovi voditelji Emir Imamović Pirke i Kruno Lokotar, ali još sjajnije zvuče neke tihe najave da bi se taj program mogao proširiti i izvan (vremenskog) okvira Sjama pa, nedajbože, i kroz cijelu školsku godinu. Sajmu zato ne želimo ništa manje nego da u tome uspije, jer ako svi skupa ne odgojimo nove ljubitelje knjige, u bilo kojem formatu, džaba nam sve krečenje.