Nikola Kraljić je prvi počeo i uspio čakavštinu promišljati kao jezik dostatan da se njime izraze najsloženije poetske misli. Piše i na standardu, čak ga i miješa s čakavštinom, pa je takvim eksperimentiranjem u jeziku stvorio autentičnu poeziju
OMIŠALJ Već tradicionalno, večer uoči Vele Gospe, u Omišlju na Velih stenah predstavljena je nova zbirka pjesama Nikole Kraljića »Oaza«. Knjižica, u nakladi »Lukom« izlazi uoči pjesnikova 85-tog rođendana, to je njegova 36-ta zbirka poezije i proze, a objavljeno mu je još šest knjiga – izbori iz Kraljićeva pjesničkog opusa i prijevodi.
»Oaza« sadrži 72 nove Kraljićeve pjesme koje su složene u 3 ciklusa: »Naslikano rosom«, »U pijesku milošte« i »Barba Miko«. U prvom ciklusu pjesama on progovara o prirodi, u drugom o ženi, u trećem – kako je rekla urednica knjige Mirjana Šigir – filozofira i meditira. A zapravo, to je ciklus u kojem nalazimo ovovremenog Mika, pjesnika koji je zašao u godine u kojima sumira ali ne zaboravlja… Piše:
Zato je Pjesnika i poklonike njegova pisanja, pozdravila Mirela Ahmetović, načelnica Općine Omišalj, poželjevši da još dugo, svake godine uoči Vele Gospe, slušamo nove Mikove pjesme.
– Nikola Kraljić uveo je čakavštinu u suvremeno hrvatsko pjesništvo, rekao je Milorad Stojević, napominjući kako su od 19. stoljeća u hrvatskom jeziku odbačeni dijalekti u korist standardnog, štokavskog jezika. Nazor je potaknuo raspravu o pisanju na čakavštini, ali se zalagao da i sadržaji budu čakavski – opisuju krajolik, prirodu, ljude – ali da se na čakavskom (uvjetno rečeno) – ne razmišlja.
Nikola Kraljić je prvi počeo i uspio čakavštinu promišljati kao jezik dostatan da se njime izraze najsloženije poetske misli. Miko piše i na standardu, čak ga i miješa s čakavštinom (što je mnoge zbunjivalo), ali je s godinama takvim eksperimentiranjem u jeziku stvorio autentičnu poeziju, rekao je Stojević, napominjući kako poeziju čakavskog barda karakteriziraju nadrealne poante te igra riječima, ponekad i važnija od sadržaja.
