Željela sam reći da je to što netko u životu kaže da je teatralno, zapravo dijametralno suprotno. Za mene je teatar kao i svaka druga umjetnost pokušaj da se dođe do istine, rekla je Mani
RIJEKA - Mani će ostati zabilježena u Rijeci, ona je postala, ostala i zauvijek će biti Riječankom, rekao je Branko Mijić, glavni urednik Novog lista u uvodnoj riječi na jučerašnjem predstavljanju knjige Mani Gotovac “Ma koji život, ma koji teatar” u antikvarijatu Ex libris, nastavljajući objašnjenjem;
– Biti intendant je velika uloga koju prečesto i počesto zanemarujemo. Teatar je čedo grada – kao što Mani kaže i u svojoj knjizi. Baš kao što je Claude Lévi-Strauss rekao da grad se grad razlikuje od provincije kad se izgradi gradska vjećnica i pozornica. A, Mani je naporno radila da sve to učini i u Rijeci i zbog toga to će razdoblje ostati zabilježeno u našem gradu.
Autorica hita “Fališ mi” jučer je u prepunom prostoru Ex librisa, pred riječkom publikom, otkrila svoj novi uradak – četiristo stranica njenog teatra kojeg je stvarala od 1968.do 2013. godine. Uz autoričine opise na stranicama se nižu i brojni isječci iz novina, kritike, fotografije dajući ispisanim stranicama i subjektivno i objektivno u dimenziji vremeplova i kronike. Uz brojna poglavlja, posvećenih predstavama, ljudima i događajima dva su najveća poglavlja posvećena Splitu gdje je bila prva intendantica u povijesti nacionalnog kazališta, te stotinjak riječkih stranica koje autorica ispisuje s puno strasti.
A zašto Mani voli Rijeku, jer je u nju dovodi njen ljubavnik Gorki, jer je nedosanjana ljubavnica poput usnulog grada koji svoje ljepote sramežljivo skriva u malim procjepima ljepote zamjetljive tek zaljubljenom oku koje se s njima skrovito prepoznaje. Odatle je u knjizi Mani Gotovac izniklo poglavlje o Rijeci, ali odatle su nastajale i predstave koje su se nizale pred riječkom publikom za vrijeme dok je bila intendantica HNK ivan pl. Zajc i dok je smišljala Riječke ljetne noći.
Sama autorica u svom obraćanju otkriva zašto je napisala knjigu
Ljubav je univerzalan jezik, njega prepoznaju svi, a kako i sama autorica često voli reći i ljubavi su potrebni – svi. U knjizi koja niže zbivanja oko kazališnih predstava na kojima je radila u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku… .isprepliću se likovi stvarnih scena stvorenih u i oko teatra, tražeći svoje habite u onim ništa manje stvarnim na sceni. Ispisujući stranice vraća se u promišljanja, traženja koja su je i intimno gradila, u kojima je sazrijevala kao dramaturg, ali i kao žena, tražeći često kroz dijaloge i prizore, odgovore na svoja intimna pitanja.
Uz okupljene na predstavljanju je uz Branka Mijića, Nikicu Petkovića i Loredanu Gašparović, bivsu voditeljicu marketinga, nazočio i bivši ravnatelj baleta Staša Zurovac, koji je bivsu intendanticu anegdotom prisjetio na prošle dane.
– Mani je La Mama hrvatskog glumišta. Ona nije uvijek dobra, zna biti i zločesta, ali upravo iz tih sukoba i okršaja nastajale su iskrice iz kojih bi se dogodio teatar. Mani je stvorena da voli teatar. Prisjetimo se samo nekih sjajnih predstava iz tog vremena Amadeus, Filumena Marturano, Carmen… Zbog tih predstava ostao je i danas taj žal u ovome gradu za njom, jer Mani je unosila duboku emociju u svim predstavama.
