U posljednje vrijeme, u izdanju Planetopije, pojavila su se dva klasična djela koja mogu predstavljati odgovor na današnju katastrofičnu ekološku krizu.

To je »Walden – Život u šumi« Henryja Davida Thoreaua, a ovih dana objavljena je i knjiga »O prirodi – Zapisi duhovnog oca moderne američke književnosti« Ralpha Walda Emersona. Transcendentalist Thoreau povukao se 1845. u šumu kraj jezera Walden u Novoj Engleskoj gdje je nešto više od dvije godine živio u kolibi koju je sam izgradio. U želji da se udalji od civiliziranog društvenog života u kojemu su ljudi živjeli u tihom očaju, lišeni slobode, otuđeni od autentičnog življenja i bez prilike da dožive dublje duhovne uvide te otkriju istinske vlastite potrebe, Thoreau je napisao eseje o samoodrživosti, samodostatnosti, autonomiji, svjesnosti, ekologiji, ali i svakodnevnom životu.

Ralph Waldo Emerson bio je američki esejist, predavač, filozof, abolicionist i pjesnik koji je predvodio transcendentalistički pokret sredinom 19. stoljeća. Osim njegove prve objavljene knjige »O prirodi«, u ovom izdanju koje je priredio Vojo Šindolić, još su i odabrani dnevnički zapisi te glasovita prepiska s Waltom Whitmanom, kojom, smatraju neki, počinje moderna američka književnost. Emerson je napisao i Uvod za knjigu »Walden« H. D. Thoreaua. Ove godine navršile su se i dvije obljetnice – 160. godišnjica Thoreauove smrti i 140 godina od Emersonove smrti.

Američki esejist, pjesnik, praktični filozof i predani abolicionist Henry David Thoreau rođen je u Concordu, Massachusetts, 1817., a preminuo je u Concordu 1862. godine. Iako je uspješno završio studij latinskog, grčkog i njemačkog jezika pri Sveučilištu Harvard, nije odabrao profesionalnu karijeru, nego je odlučio sačuvati svoju slobodu i posvetiti se stjecanju iskustava onkraj materijalistički i racionalistički ustrojena svijeta u potrazi za duhovnim uvidima i autentičnosti. Nakon studija kratko je radio kao profesor, međutim ubrzo nakon toga došao je u sukob sa školskom upravom jer nije želio fizički kažnjavati učenike te je napustio službu.

Godine 1841. upoznao je Ralpha Walda Emersona, koji je kao pjesnik, unitarist i filozof osnovao Američki transcendentalistički unitaristički pokret koji je okupljao velik broj američkih intelektualaca i iz kojeg je proizašao velik broj inicijativa za važne promjene, kao što su abolicionizam, feminizam te pokret za očuvanje prirode. Pod tim utjecajem Thoreau razvija svoje reformističke ideje.

Ralph Waldo Emerson, po nekima otac suvremene američke književnosti, a Thoreauov prijatelj i mentor pa i susjed, upoznao ga je s filozofskim postavkama transcendentalizma, koje promiču ljubav prema prirodi i autonomiju pojedinca i njegovu samodostatnost te je usklađuju sa žudnjom za duhovnim iskustvom koje nadilazi razum i materijalni svijet. Iako ih je prihvatio i počeo živjeti svim svojim bićem, za razliku od Emersona, koji ga je nadahnuo da i sam počne pisati te mu pomogao u objavljivanju nekih pjesama i eseja, umjesto na um, Thoreau je idealizam toga vremena više prilagodio svom temperamentu i svoj fokus usmjerio na prirodu.

Thoreau je pod snažnim utjecajem filozofije transcendentalizma te europskoga romantizma, u esejima i pjesmama pokazao istančan osjećaj za individualizam, koji se ostvaruje u izravnom dodiru s prirodom te se, nadilazeći vjersko i političko, realizira u području društvenoga i privatnoga. Emersonu je pomagao uređivati utjecajan časopis The Dial, u kojem je i objavljivao. U skladu sa svojim idejama, živio je od 1845. do 1847. potpuno sam u kolibi koju je izgradio vlastitim rukama te napisao svoje najznačajnije djelo, 18 eseja naslovljenih »Walden« (1854.), prema tamošnjemu jezeru (Walden Pond). U njima je opisao iskustveni doživljaj prirode te svoja razmišljanja o radu, nužnom za samopreživljavanje, i o slobodnom vremenu te civilizaciji koja raščovječuje čovjeka i raskida vezu između njega i prirode. Utjecajan je bio i njegov esej »Građanski neposluh«, a nakratko je bio uhićen jer je odbio platiti porez vladi koja je tolerirala ropstvo i vodila imperijalistički rat u Meksiku. U svojem eseju tvrdi da je u nepravednu sustavu pravednomu čovjeku mjesto u zatvoru. Te dvije simbolične geste – dvogodišnji život u osami i noć u tamnici – nadahnule su mnoge moderne mislioce, socijalne i ekološke aktiviste te književnike u definiranju duhovne dimenzije američkoga života.

U »Građanskom neposluhu« tvrdi da građani imaju moralnu obavezu na neposlušnost prema svojoj vladi onog trenutka kada vlada čini nepravde. Neke od temeljnih teza su da je opće poznato da se u vrhu države nalaze egoistični i korumpirani ljudi koji su motivirani isključivo vlastitom dobiti. Znajući to, građani koji plaćaju namete takvoj vladi podržavaju je i time su sukrivci za sve nepravde koje ta vlada čini. Nadalje, kolektivnim neposluhom moguće je natjerati vlade na promjenu smjera, to jest na drukčije vladanje ili odstupanje s položaja. To djelo utjecalo je na mladog indijskog odvjetnika Mahatmu Gandhija, kao i na Martina Luthera Kinga pri stvaranju njihovih pokreta otpora. Thoreau je preminuo od tuberkuloze, u dobi od samo 44 godine. Smatra se jedinstvenim pjesnikom i filozofom prirode u američkoj književnosti.

Ralph Waldo Emerson rođen je 1803. u Bostonu, a umro je 1882. u Concordu. U svoje vrijeme je smatran za buntovnog radikala, heretika pa čak i ateista. Osmi po redu svećenik u siromašnoj obitelji novoengleskih puritanaca, u dvadeset i devetoj godini odbio je i dalje obavljati svetu službu s obrazloženjem da Krist posljednju večeru nije zamislio kao općedruštvenu, redovnu službu Božju. Vjernici su Emersona proglasili ludim, Crkva ga se odrekla, a on je od govorničkih podija širom Amerike napravio svoju propovjedaonicu za čitav život.

Od 1839. pa gotovo sve do smrti, Emerson je putovao diljem Sjedinjenih Američkih Država i držao predavanja, kako u dalekim gradovima Divljeg zapada, tako i u metropolama tada već civilizirane istočne obale. U svakom od tih predavanja govorio je o svojim omiljenim, transcendentalnim temama: o Nad-duši, američkom pjesniku koji se tek treba pojaviti (i koji se ubrzo i pojavio u liku Walta Whitmana), i vjerovanju u čovjekovo božansko podrijetlo. Iz tih predavanja i zabilješki kasnije su nastale gotovo sve njegove zbirke eseja.

Po svojim idejama i utjecaju Emerson je bio središnja ličnost američkog intelektualnog života u 19. stoljeću. Smatrao je da je pjesnikova uloga da nam pomogne uvidjeti ono stalno u onomu što je promjenjivo i prolazno.

U njegovim pogledima vidljivi su utjecaji platonizma, prevladanoga puritanizma, Swedenborga, istočnjačke mistike, njemačke romantike i engleskoga empirizma. Polazeći od teze o jedinstvu svijeta, razmatra odnos Bog – Čovjek – Priroda. Njegovo predavanje »Američki učenjak« iz 1837. nazvano je »intelektualnom Deklaracijom neovisnosti«. U govoru (1838.) na Harvardovu sveučilištu osporio je vrijednosti povijesti kršćanstva i službenih crkava, zagovarajući individualan odnos prema božanstvu. Načelo ljudskoga djelovanja Emerson vidi u oslanjanju na sebe sama (Self-Reliance). Klanjati se pred vanjskim autoritetima i ustanovama znači ne poštovati unutrašnji zakon kojim se istina intuitivno objavljuje svakomu pojedincu. Emersonovi eseji odlikuju se vrlo samosvojnim retoričkim stilom, punim slika, anegdota i zgusnuta uopćavanja; temu ne nastoji logički razviti, već svestrano osvijetliti. U pjesništvu Emerson iskazuje svoje američke ideje iako je vezan još uvijek za europske tradicionalne oblike: kada se pojavio novi, organički i spontani stih W. Whitmana, Emerson ga je među prvima pozdravio.

Zaključimo Emersonovim riječima: »U prisutnosti prirode, iskrena radost prožima čovjeka, usprkos svih njegovih životnih nedaća i tuga. Priroda mu govori – ti si moje stvorenje, i unatoč svih tvojih nevažnih tegoba, pronađi svoj spokoj u meni.«