Iako je rukopis predala tek kad se naljutila na jednu primjedbu kako o književnosti piše i govori, a sama ništa ne radi, od knjige nije očekivala velik uspjeh
povezane vijesti
Objavljivanje knjige »Izgubljeni Laysen« čuvene američke spisateljice Margaret Mitchell, autorice kultnog romana »Prohujalo s vihorom«, školski je primjer kako se objavljivanjem jedne zanimljive pripovijetke može pomoći popularizaciji književnosti, odnosno poznavanju djela i života spomenute autorce. Naime, »Izgubljeni Laysen« jedna je od najčuvenijih »skrivenih« knjiga svjetske književnosti, a taj je status stekla stoga što je svijet za ovu priču saznao tek 1995. godine, punih 47 godina nakon smrti njene autorice, odnosno čak 79 godina nakon što je nastala!
Ljubavna priča
Priča je od javnosti bila skrivena ponajprije stoga što se u originalnom rukopisu nalazila kod Henryja Lovea Angela, jednoga od ljudi u koje je mlada Mitchell bila zaljubljena u svojim tinejdžerskim godinama. Nakon što je kao petnaestogodišnjakinja u dvije bilježnice za nekoliko dana napisala ovu priču, ona ju je darovala Angelu, a on ju je godinama čuvao da bi po njegovoj smrti postala dio obiteljske ostavštine u kojoj ju je 1952. godine slučajno pronašao njegov sin Henry mlađi.
Uz tu priču Henryjev sin pronašao je i ljubavna pisma i fotografije koje su izmjenjivali njegov otac i Mitchellova, a budući da su sjećanja na oboje bila još svježa te da su oboje nakon te mladenačke zaljubljenosti sreću u braku potražili s drugima, odlučio je tu ostavštinu u tom trenutku ne predstaviti javnosti.
No, 42 godine kasnije, sada kao već vrlo zrela osoba, Henry Love Angelo mlađi odlučuje o pronalasku pisama i rukopisa spomenute pripovijetke obavijestiti poznati muzej »Road to Tara« koji u Mitchellinoj rodnoj Atlanti na jednom mjestu čuva i predstavlja brojne pojedinosti vezane uz život i djelo autorice kultnog romana »Prohujalo s vihorom«. Naravno, otkriće predstavlja te 1994. godine pravu malu književnu senzaciju, a već sljedeće godine »Izgubljeni Laysen« je objavljen.
Ove se godine, zahvaljujući izdavačkoj kući VF Libris iz Samobora, s tom pričom mogu upoznati i hrvatski čitatelji. No, da se sve ne bi svelo tek na pripovijetku od svojih pedesetak stranica, u Librisu su odlučili knjigu obogatiti detaljnim životopisom Margaret Mitchell, odnosno pojedinostima vezanima uz nastavak i sudbinu ove pripovijetke. Tako je stvorena skladna cjelina koja svakako može privući sve koji vole njenu veličanstvenu sagu o propasti američkog Juga, ali isto tako može biti zanimljiva i čitateljima koji nisu dovoljno ili uopće upoznati s djelom jedne od najzanimljivijih američkih književnica.
Uspjeh jedinog romana
Tako, primjerice, saznajemo kako je Margaret Mitchell nekoliko godina bila vrlo uspješna novinarka u Atlanti, zalagala se i borila kroz tekstove i na druge razne načine za prava žena, ne libeći se pritom ni provokacija i skandala. Pod radnim naslovom »Sutra je novi dan« punih je sedam godina radila na svojem jedinom romanu, epopeji »Prohujalo s vihorom«.
Roman i filmProducent David O. Selznick, šef studija “Selznick International Pictures”, odlučio je kupiti prava na roman “Prohujalo s vihorom” nakon što je njegov montažer Kay Brown pročitao kopiju 1936. te ostao oduševljen. Mjesec dana nakon što je roman objavljen, Selznick je otkupio filmska prava za 50.000 dolara, što je tada bila rekordna svota. Potrage za glavnom glumicom potrajale su dvije godine; među gomilom kandidatkinja na audiciju su otišle i Katharine Hepburn, Norma Shearer, Bette Davis, Barbara Stanwick, Joan Crawford, Jean Arthur, Lana Turner i Lucille Ball. Od veljače 1938. Selznickova favoritkinja je privatno bila Vivien Leigh, mlada i nepoznata engleska glumica, nakon što je vidio njen film “Vatra iznad Engleske”, no audicija se i dalje nastavljala, tako da je do svibnja 1938. Selznick već potrošio 400.000 dolara a da nije imao ni gotovu glumačku podjelu ni gotov scenarij. Leigh je na kraju i dobila službenu potvrdu da će igrati Scarlett O’Haru 13. siječnja 1939. Clark Gable je pak bio od početka favorit za ulogu Rhetta Butlera. No, tada je već bio pod ugovorom kod drugog studija, MGM-a, pa su šanse da ga Selznick dobije bile male. Selznick je planirao da Rhetta stoga igra Gary Cooper, ali je ovaj odbio. Kako bi ipak nekako dobio Gablea, Selznick je prihvatio neobičnu ponudu; MGM će pomoći financirati film i posuditi Gablea, te zauzvrat dobiti 50 posto profita od distribucije filma. Snimanje je konačno započelo 26. siječnja 1939. a završilo 27. lipnja. Prvi redatelj George Cukor je napustio snimanje pa ga je zamijenio Victor Fleming, a pomogao mu je i Sam Wood. Troškovi filma popeli su se na tada astronomskih 3.9 milijuna dolara (jedini filmovi koji su tada koštali više su bili “Ben-Hur” iz 1925. i “Hell’s Angels” iz 1930.), no komercijalni uspjeh na kino blagajnama je nadmašio sva očekivanja. Što se tiče rasnih tema, neki su kritizirali film zbog rasizma i romantiziranja stanja crnog roblja koje služi bijelcima na američkom jugu. |
Iako je rukopis predala tek kad se naljutila na jednu primjedbu kako o književnosti piše i govori, a sama ništa ne radi, od knjige nije očekivala velik uspjeh, a ni slučajno ono što je uslijedilo nakon što se 1936. godine roman pojavio u knjižarama – u šest mjeseci prodan je u milijun primjeraka, 1937. godine dobila je Pulitzerovu nagradu za književnost, a 1939. godine po romanu je snimljen film koji danas nosi titulu najgledanijeg filma svih vremena!
Uz sve to saznajemo puno i o njenom zaista kvalitetnom dobrotvornom radu zbog čega je, primjerice, stekla francusko državljanstvo, opisan je i njen bračni život, kao i tragična smrt u automobilskoj nesreći u trenutku kad je imala samo 49 godina. Naravno, ti su podaci vrijedni pažnje, kao i tekst koji detaljno pojašnjava kako je s nepunih šesnaest godina odlučila napisati oveću pripovijetku pod naslovom »Izgubljeni Laysen«.
Riječ je o jednostavnoj priči u kojoj mlada američka djevojka Courtenay Ross odluči otići na Laysen, vulkanski otok u arhipelagu Tonga, otočnoj skupini u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, istočno od Fidžija. Cilj joj je dobrotvorni rad, a za njom dolazi u nju jako zaljubljeni Douglas Steel koji je nastoji odgovoriti od tog nauma jer je riječ o za mladu djevojku opasnom otočju.
O autoriciMargaret Mitchell (Atlanta, 8. studenoga 1900. – Atlanta, 16. kolovoza 1949.). Novinarka (1922. – 1926.) lista Atlanta Journal. Potom je deset godina pisala svoj jedini roman “Gone With the Wind” (1936.), opsežan pseudopovijesni roman o američkom jugu za građanskoga rata i razdoblja obnove. Roman se usredotočuje na romantične motive i lik samosvjesne junakinje Scarlett O’Hara. Postigao je golem uspjeh, nagrađen je Pulitzerovom nagradom, a 1939. uspješno je ekraniziran. |
Priču o njima pripovijeda nam mornar Bill Duncan koji na brodu upoznaje Courteney i u nju se zaljubljuje, iako je svjestan da zbog prevelikih socijalnih razlika on nema kod nje nikakve šanse. Nažalost, njegova će priča imati tragičan kraj jer se Steelovi strahovi pokazuju realnima pa će tako, uz nestanak otoka Laysena, završiti i život Courteney i Douglasa.
Elementi feminizma
Jednostavna priča koju je Margaret Mitchell napisala s nepunih 16 godina nosi u sebi uočljive elemente feminizma u liku mlade Amerikanke koja je po mnogočemu fizička i duhovna preslika same Mitchell, iako joj je autorica ime dala po svojoj najboljoj prijateljici! Pomalo romantična priča sigurno će, iako se zbiva pred stotinjak godina, imati svojih čitatelja, ali najveća vrijednost ove knjige nedvojbeno je u tome što sasvim uspješno čitatelju, pogotovo onom mlađem, predstavlja lik i djelo Margaret Mitchell.
