Naklada Ljevak

Igor Rudan “Očekujući vatre”: Poticajni intelektualni biser

Marinko Krmpotić

Igor Rudan / Arhiva NL

Igor Rudan / Arhiva NL

Odabravši za podnaslov sintagmu »Razmišljanja o izazovima u 21. stoljeću«, Rudan ne samo da određuje temu, već pojmom »razmišljanja« čitatelja upućuje na to kako ne nudi nikakva »konačna rješenja« i odredbe, već ponajprije svoj pogled i promišljanja što je podložno analizi, raspravi i propitivanju ispravnosti



Svojom novom knjigom Igor Rudan, ugledni hrvatski znanstvenik svjetskog glasa, još jednom potvrđuje kako pripada u ovom trenutku nizu najuspješnijih svjetskih popularizatora znanosti. Takav status i takva uloga u suvremenom svijetu krajnje površnosti nametnute totalnom digitalizacijom kojoj je jedan od najbitnijih cljeva što više što kraćih informacija u što je moguće manje vremena, iznimno je važna.
Naime, Rudan – kao i slični njemu znanstvenici – ne protivi se napretku koji suvremeno ultra informatičko doba nudi i ostvaruje, ali istodobno i upozorava na suštinu i srž koja se u ovoj fast food, fast sve civilizaciji prečesto zaboravlja i zanemaruje. Drugim riječima, Rudan kroz sve svoje do sada objavljene popularno-znanstvene knjige skreće pažnju na ulogu i značaj znanosti, na studioznost i dubinu koju nauka nudi i zahvaljujući kojoj je moguće nastaviti napredak na svim područjima, ali istodobno i zadržati notu ljudskosti, odnosno sve one pozitivne strane koje su dovele do razvoja čovječanstva, a koje se danas tako često zanemaruju i polako blijede pred prevlašću umjetne inteligencije i digitalnog blietzkriga.


Tetralogija o 21. stoljeću


Nakon sjajnih knjiga »Točna boja neba«, »Zao zrak« i »U zemlji klanova«, Rudan djelom »Očekujući vatre« kraju privodi svoju tetralogiju o 21. stoljeću zaokružujući cjelinu i stvarajući temelje za daljnja promišljanja i aktivnosti. Kroz prve je dvije knjige na razumljiv način progovorio o razvoju znanosti i medicine te njihovim implikacijama na razvoj ljudske civlizacije, da bi u trećoj i četvrtoj dotaknuo pitanje što i kako dalje kad je riječ o čovječanstvu koje se krajem dvadesetog i početkom 21. stoljeća našlo pred izazovima koje mu je donio nezamislivo velik tehnološki skok koji je toliko promijenio svijet da danas ono što se, primjerice, s tehnologijom zbivalo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća izgleda zastarjelo, šezdesete djeluju arhaično, a sve prije toga za današnju je mladež – prapovijest.
Takvih tehnoloških skokova i takve potpune promjene načina života – posebno u razvijenom svijetu zapadne civilizacije – nikada nije bilo u tolikoj mjeri kao u posljednja dva desetljeća. Upravo zbog snage i opsega te sveopće promjene nužno je zapitati se što će u bliskoj budućnosti biti s čovječanstvom, a baš na ta pitanja kroz svoje knjige – posebno kroz ovu posljednju – Rudan nastoji dati neke odgovore.


Put u Australiju


Odabravši za podnaslov sintagmu »Razmišljanja o izazovima u 21. stoljeću«, Rudan ne samo da određuje temu, već pojmom »razmišljanja« čitatelja upućuje na to kako ne nudi nikakva »konačna rješenja« i odredbe, već ponajprije svoj pogled i promišljanja što je podložno analizi, raspravi i propitivanju ispravnosti. Upravo to najplemenitija je odrednica svake prave i iskonske znanosti jer Rudan, ustvari, nudi zaključke do kojih je sam došao te, na svojevrstan način, »izaziva« čitatelje da s njima komunicira, o njima razmišlja te donosi vlastiti sud. I baš na taj način i čovjek i znanost se razvijaju, napreduju i osvajaju nove terene pa je i s te strane nova Rudanova knjiga, kao i sve prethodne, pravi mali poticajni intelektualni biser, odnosno upravo ono što popularnoznanstvena književnost i znanost općenito i moraju biti – iskra koja pali plamen daljnjeg razmišljanja. Potpuno, dakle, suprotno od »istina« koje nam u kratkosažetim informacijama praćenim slikama, koje su uvijek bitnije od teksta, nude bezbrojni portali, podcasti, mrežne stranice, internetske vijesti, jutubi i fejsbuci.


O autoru




Igor Rudan rođen je u Zagrebu 7. ožujka 1971. godine. Studij medicine
u Zagrebu završio je 1995., a već tijekom studiranja dvaput je nagrađivan Rektorovom nagradom za najbolji studentski znanstveni rad te je na Europskom kongresu studenata medicine u Pragu 1994. godine dobio glavnu nagradu za održano izlaganje. Magistarski rad i doktorsku disertaciju iz područja javnog zdravstva izradio je i obranio 1997. i 1998. na Sveučilištu u Zagrebu. Zatim je svoj drugi magistarski rad iz područja genetike stekao pri Europskoj školi za napredne studije Sveučilišta Pavia u Italiji 1999., a svoj drugi doktorat na Sveučilištu u Edinburghu, u Velikoj Britaniji 2005.
Od 2007. karijeru usmjerava na međunarodno zdravstvo, a posebno na problem smanjivanja smrtnosti djece u svijetu, što je jedan od svjetskih Milenijskih razvojnih ciljeva koje su proglasili Ujedinjeni narodi. Radi kao stalni savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije, UNICEF-a i Svjetske banke te Zaklade Billa i Melinde Gates za pitanja ulaganja u globalno zdravlje. Razvio je niz metoda kojima se određuju prioriteti za ulaganja u zdravstvene intervencije u zemljama u razvoju. Dijelom zahvaljujući i širokoj primjeni tih metoda u praksi, smrtnost djece u svijetu smanjena je s oko 11 milijuna u 2000. godini na manje od 6 milijuna u 2015. godini.
Za svoj znanstveni i stručni rad dobio je dvadesetak nagrada, među kojima se posebno ističe Chancellor’s Award, najviša nagrada za znanstveni rad u britanskoj akademskoj zajednici, koju mu je kao jedinom dobitniku za 2013. godinu uručila britanska princeza Anne. Iste godine primljen je, kao jedan od tek nekoliko inozemnih znanstvenika, među dopisne članove Kineske akademije znanosti. U 2016. postao je i redovni član Britanske akademije znanosti – Kraljevskog društva u Edinburghu (The Royal Society). Radi na Sveučilištu u Edinburghu, a prema podacima Google Scholara nalazi se među najcitiranijim znanstvenicima svijeta. Thomson Reuters i Američki institut za znanstvene informacije svrstali su ga u “Vodeće znanstvene umove svijeta”.


Rudanova nova knjiga počinje pomalo kao zanimljiv film katastrofe jer nam autor pripovijeda kako je s kćeri krenuo za Australiju, ali ne da bi samo uživao u ljepotama tog najudaljenijeg down under kutka plave lopte svemira, već zato da bi na licu mjesta vidio jedno od potencijalnih lica bliske budućnosti čovječanstva – velika zagađenja izazvana klimatskim promjenama. Naime, njih dvoje u Australiju putuju ponajprije s namjerom da vide i osjete posljedice velikih požara (otuda i naslov knjige), koji posljednjih godina haraju tim dalekim kontinentom. Tako na prvim stranicama knjige svjedočimo opisu zagađenja zraka u Melbournu te posebno u Canberri koja je do pred desetak godina bila ekološki jedan od najčišćih i za život najpogodnijih gradova u svijetu.
Danas je potpuno suprotno i svi koji žive u Canberri nastoje u svojim stanovima i kućama imati sustav koji ih štiti od vanjskog zagađenog i po zdravlje sve opasnijeg zraka. Ta apokaliptična uvodna slika idealno služi Rudanu da bi, oslikavajući nam sadašnjost, progovorio o budućnosti dotaknuvši se ne samo klimatskih promjena čije nas posljedice već udaraju u glavu, već i o nizu drugih stvari koje su dio naše svakodnevice, a nejasno je i upitno na koji će način biti dio naše sutrašnjice, mada je izvjesno da će taj način najčešće biti opasan za zdravlje, život i psihu gotovo svakog čovjeka.


Klimatske promjene


Govori nam tako Rudan o zagrijavanju atmosfere i klimatskim promjenama, koje će biti glavni neprijatelj čovječanstva te vrlo brzo dovesti do pojave tzv. klimatskih izbjeglica koje će u milijunima napuštati ugrožena područja i tražiti mogućnost života u drugim dijelovima Zemlje; navodi podatke o demografskoj eksploziji koja nužno vodi do problema nedostatka hrane za sve veći broj ljudi koji žive sve duže; pripovijeda o opasnostima koje donosi sve uočljivije spajanje stvarnosti i virtualnog svijeta; analizira sve jasniju zastrašujuću nadmoć umjetne intligencije nad ljudskom; upozorava na društvene nejednakosti i socijalne razlike koje su također velika prijetnja budućnosti čovječanstva…
Dalo bi se navoditi još niz drugih tema koje obrađuje, ali i ovo je dovoljno da se shvati kako knjiga »Očekujući vatre« itekako korespondira sa suvremenom stvarnošću i položajem čovjeka i čovječanstva u prvoj petini 21. stoljeća.
Najveći dio tekstova iz ove knjige već je ranije objavljen u raznim medijima (Index.hr, Večernji list…) te predstavljen javnim nastupima i predavanjima koje je Rudan održao u razdoblju od 2017. do 2019. godine u Hrvatskoj. U završnom dijelu knjige Rudan donosi nekoliko svojih velikih intervjua objavljenih u hrvatskim tiskovinama (Novi list, Hrvatski radio, Playboy, Lider…), a dva završna teksta, koja govore o tome kako će 2068. godine u svijetu izgledati medicina i znanost, objavljeni su u Večernjem listu krajem 2018. godine. Sabravši tako na jednom mjestu svoja promišljanja i analize o tome što nas kao čovječanstvo očekuje u bliskoj budućnosti, Rudan je stvorio iznimno zanimljivo, poučno te ponekad i provokativno štivo koje se čita s radoznalošću i užitkom, ali na trenutke i strahom jer puno od toga rečenog – usprkos neugaslom i za Rudana tipičnom optimizmu iskonskog znanstvenika – djeluje prijeteći i vrlo opasno, ponajprije stoga jer je čovjek kroz svoju povijest – a posebno kroz nekoliko posljednjih desetljeća – stvorio takvo stanje da je vatre što nam prijete nemoguće izbjeći. Pitanje je samo koliko ih možemo umanjiti, a baš ka tom odgovoru i tim mogućnostima usmjerena je i ova sjajna knjiga.