Foto D. KOVAČEVIĆ
„Ne mislim da književnost može promijeniti svijet preko noći, ali može promijeniti pojedinca. A to nikad nije malo“, rekla je Čilić
povezane vijesti
Uoči Noći knjige, u srijedu navečer, Mali pogon Tvornice kulture bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, pun onih koji su htjeli nazočiti predstavljanju nove knjige Đurđice Čilić „Vidimo se na papiru”, u izdanju VBZ-a. Velik interes publike potvrdio je tako snažnu povezanost autorice s čitateljima i velik interes za njezin prepoznatljiv, intiman književni glas.
O knjizi su, uz autoricu, govorili Barbara Šundov i Drago Glamuzina otvarajući ključne teme koje knjiga donosi — od altruizma i granica empatije do odnosa prema „drugima” u suvremenom društvu. Šundov je među ostalim apostrofirala jedan od najupečatljivijih motiva knjige, spremnosti autoričina pripovjednog glasa na razumijevanje i pomoć drugima. Kazavši kako njen lik gotovo bezrezervno nudi empatiju i podršku ljudima koje susreće, pitala je Šundov autoricu ima li taj altruizam granicu i treba li je imati?
– Empatija nije nešto što dolazi samo od sebe, ona se uči, gradi i često dolazi iz vlastitih lomova. Ali da, granice postoje i važno ih je prepoznati – kazala je Čilić.
U razgovoru se otvorilo i pitanje može li književnost utjecati na društvo, osobito u kontekstu priča o imigrantima i svakodnevnim oblicima neprihvaćanja koje autorica tematizira.
„Ne mislim da književnost može promijeniti svijet preko noći, ali može promijeniti pojedinca. A to nikad nije malo“, rekla je Čilić.
Glamuzina se osvrnuo i na formu knjige, naglašavajući autoričinu sklonost fragmentiranoj, sažetoj prozi. Kazao je kako se tu radi o tekstovima koji djeluju kao da su nastali iz trenutka, ali iza njih stoji velika preciznost i kontrola. Autorica je pak priznala kako joj kratka forma omogućuje da „uhvati ono krhko i prolazno, bez viška riječi.
Da sve bude čim posebnije pobrinula se gošća iznenađenja, pjevačice Chisomo Makunje Maku iz Malija. Netko je od nazočnih primjetio da književnost ne mora biti glasna da bi bila snažna. Knjiga „Vidimo se pa papiru” sve se čini to potvrđuje.
