Krajolici živih i mrtvih, izabrane pjesme Lawrencea Ferlinghettija u prijevodu Voje Šindolića, prvi je u u nizu prijevoda beat pjesnika, koji će Hrvatsko društvo pisaca objaviti u svojoj posebnoj »Beatbiblioteci« urednika Krune Lokotara
Prošlo je točno desetljeće i pol otkad je iz istoga, feralovskog kruga u južnoslavensku javnost stigao prvi prijevod Lawrencea Ferlighettija, objavljen u biblioteci Feral Tribune pod primjerenim naslovom »Otvorenih očiju, otvorenog srca«.
Sada, evo, stiže nam i drugi, upravo objavljen pod naslovom »Krajolici živih i mrtvih«, i u nakladi Hrvatskoga društva pisaca, s ambicijom da ostvari davnu a neostvarenu nakanu Predraga Lucića, izdavača onoga prvog izdanja, da prijevode beatnika ukoriči u višetomnome izdanju pod zajednički naslovom – »Beat Street«.
Profesor beata
Važna je poveznica Feralova i ovoga novog izdanja Hrvatskoga društva pisaca – prevoditelj. Vojo Šindolić autor je oba prijevoda. Dubrovčanin je dugogodišnji Ferlinghettijev prijatelj i suradnik, pa je čitateljima u ovoj knjizi ponudio faksimil Ferlinghettijeve pjesme »I sunce…«, posvećene Šindoliću. Prevoditelj je, kako sam kaže, objašnjenja i informacije o prevedenoj poeziji dobivao »uglavnom od Lawrencea Ferlinghettija osobno, prilikom naših druženja u njegovom domu u San Franciscu, povremenih susreta u Veneciji i drugdje u Italiji, ili u njegovim pismima«.
– Cijele zamisli ne bi bilo bez Voje Šindolića, živog svjedoka i profesora beata. Kada upoznate Voju, njegov opus, prijevode, kontakte, ili njegovu beat arhivu, a urednik ste, ništa vam drugo ne može pasti na pamet nego obaveza da to blago predstavite svijetu. Na sličnu ideju je došao Vojin stari compadros i veliki urednik Predrag Lucić, još u doba Ferala, ali je nije stigao realizirati – kazao je Lokotar za naš list.
Zamisao je ambiciozna. Šindolić nabraja što slijedi: Gary Snyder, Bob Dylan, Allen Ginsberg, Michael McClure, Gregory Corso, Jack Kerouac… Lokotar, oprezni urednik, precizira:
– »Beatblioteka« je zamišljena kao biblioteka u okviru HDP-a koja će, ritmom od jedne do dvije knjige godišnje, predstaviti izabrane pjesme klasika beat poezije. Za iduću godinu planiramo objaviti Garyja Snydera i Boba Dylana. Snyder kod nas nikada nije dobio davno zasluženu knjigu, a za Dylana – koji jest beatnik u širem smislu, pa i po tvrdnjama tvrdog jezgra beatnika – imamo razloge koje zasad ne bih otkrivao. Ideja je da se pokriju beatnici koji su u međuvremenu postali američki i svjetski klasici, pa kada se dovoljno knjiga objavi, da ih upakiramo u Beatbox.
Izostala dvojezična poslastica
»Krajolici živih i mrtvih«, istini za volju, skromniji su nego što je bilo zamišljeno, i nažalost manje reprezentativni nego što Ferlinghettijeva umjetnost zaslužuje. Postojala je, naime, nakana da knjiga bude dvojezična – original plus prijevod.
Objavljen je samo prijevod. »Nažalost, objavljivanje knjiga sada isključivo ovisi o novčanoj potpori Ministarstva kulture, a ti novci jednostavno nisu dovoljni za dvojezično izdanje, premda bih ja to kao prevoditelj veoma volio« – komentira Šindolić. Uistinu, naklada je tiskana uz smiješnu svotu – pet tisuća kuna od Ministarstva kulture.
– Dvojezično izdanje bilo bi prava poslastica – priznaje Lokotar – ali kako smo za »Beatblioteku« dobili potporu od punih pet tisuća kuna, što nije dovoljno ni za tisak knjižuljka, a kamoli ambicioznije dvojezično izdanje izabranih pjesama klasika, odlučili smo se za jedan jezik.
Očito je, dakle, da i ovako dobrodošla i kulturološki važna zamisao postaje žrtvom pustoši u hrvatskome izdavaštvu, koja traje već nekoliko godina, i ne čini se da će tako brzo proći. Jer, kako podsjeća Lokotar, utjecaj beatničkih pjesnika daleko je nadmašio uobičajene granice akademske poezije: »Teško je zamisliti i hipi pokret i rock scenu bez njihova otvaranja prema, primjerice, filozofiji i kulturama Istoka, od europskog do dalekog, seksualnim slobodama, građanskim pravima i slobodama, eksperimentiranju sa sviješću, antimilitarizmu…«.
Ne bi li potaknuo prodaju te učinio nešto što bi privuklo čitatelja više Lokotar se, kaže, dosjetio »poteza koji zasad rađa plodom: Vojo je svom prijatelju Ferlu poslao naljepnice na koje se ovaj potpisao – kaligrafskim rukopisom za koji je teško povjerovati da je rukopis čovjeka od 96 godina, pa da je i sto puta slikar«. Lokotar je te naljepnice s potpisom zalijepio na prvu stranicu sto primjeraka »Krajolika živih i mrtvih«, sve ih numerirao pečatom, pa je tako nastalo bibliofilsko izdanje. Štoviše, otkriva Lokotar, neki od tih primjeraka »uskoro bi trebali osvanuti i u izlogu City lights booksa u San Franciscu«. Sjajna i duhovita zamisao, bez sumnje – no valja i ovdje naglasiti kako je žaljenja vrijedno da takvim bibliofilskim doskočicama izdavači i urednici moraju namicati minimum para da objave i najskromnije moguće izdanje tako vrijedne knjige.
Slobodari