Zabranom uvrštavanja romana u školsku lektiru, Ministarstvo obrazovanja izazvalo je burne reakcije kulturne javnosti koja taj potez smatra opasnim
Realnost pokazuje da su sve češće ljubavne veze između Izraelaca i Palestinaca, među kojima se sklapa i dosta brakova. Unatoč tome, ljubavni roman »Geder Chayah« (u engleskom prijevodu »Borderlife«) izraelske književnice Dorit Rabinyan, koji donosi ljubavnu priču Izraelke i Palestinca, nedavno je izbačen s popisa školske lektire od strane izraelskog Ministarstva obrazovanja.
Ovakav potez objašnjen je time da »intimni odnos Židova i nežidova prijeti identitetu izraelske etničke skupine i ohrabruje asimilaciju«.
U središtu romana je ljubav između Izraelke Liat iz Tel Aviva i Palestinca Hilmija iz Hebrona, koji se upoznaju i zaljube u New Yorku, no njihova ljubav puca kad se ona odluči vratiti u Tel Aviv, a on u palestinsku Ramalu. Roman je objavljen 2014. godine i dobio je nagradu »Bernstein« izraelskog saveza nakladnika. U obrazloženju nagrade stoji da u ovom tekstu Rabinyan vješto »žonglira« između kultura, jezika, umjetničkih formi, mjesta, vremena i godišnjih doba. Ističe se i epska punina romana, kao i njegov realističan sadržaj koji se odvija u trima gradovima – New Yorku, Tel Avivu i Ramali, čija simbolička težina dolazi do izražaja u kontekstu suvremene psihološke i političke stvarnosti. Navodi se i da je u romanu postignuta dobra ravnoteža između osobnog i političkog. Kritičari Dorit Rabinyan uspoređuju s J.M. Coetzeeom i Toni Morrison, a spominje se i motiv Romea i Julije.
U suvremenoj umjetnosti našlo bi se još primjera djela koja tematiziraju zabranjene ljubavi. Iznimno uspješan film »Zvizdan« Dalibora Matanića najavljivan je kao moderna verzija »Romea i Julije«, a govori o mržnji i ljubavi na Balkanu, o mladima različitih nacionalnosti – hrvatske i srpske – koji se zaljublju. »Zvizdan« je smješten u tri vremenska perioda od 1991. do 2011. i bavi se trima ljubavnim pričama koja svaka u svom kontekstu nailazi na prepreke. Kako je objasnio Matanić, želja mu je bila prikazati kako društvene i povijesne okolnosti utječu na najčišći ljudski poriv, ljubav, i često ga glasno ili suptilno ugrožavaju. – Mislim da su se ljudi u ovoj regiji opasno naučili mržnji i netrpeljivost prema drugačijima, bilo da je riječ o nacionalnosti, religiji ili seksualnom opredjeljenju, a ovaj film upravo govori o tome. Svi Hrvati i svi Srbi moraju naučiti da na kraju dana nacije postaju nebitne i ne postoje, da je ljubav jedino što pokreće svijet. Riječ o antiratnom filmu koji se bavi preprekama, pukotinama, ranama, ali i pokajanju i oprostu – rekao je Matanić u razgovoru za »Jutarnji list«.Prošle godine, prvi put od završetka sukoba na Kosovu, u nacionalnom teatru Srbije izvedena je predstava u kojoj su sudjelovali glumci iz Prištine. »Romeo i Julija« u beogradsko-prištinskoj koprodukciji je i prva predstava koja se izvodi na dva jezika, srpskom i albanskom, bez titlova. Cilj reditelja, glumca Mikija Manojlovića, bio je da kroz sukob dviju obitelji pokaže i konflikt Srba i Albanaca.
Usprkos prestižnoj nagradi, roman je ipak uklonjen s popisa lektire zbog negodovanja dijela nastavnika. Školski odbor koji sastavlja nastavni program smatra da je tema ljubavnog odnosa Židovke i Palestinca neprimjerena. Autorica Dorit Rabinyan negira tvrdnje nekih kritičara da se radnja romana temelji na stvarnim osobama i događajima, a u nastaloj situaciji nalazi i zrnce optimizma: »Izgleda da neki ljudi u Ministarstvu obrazovanja i dalje vjeruju u moć književnosti da potakne promjene u povodljivim mladim umovima, što mi iz nekog čudnog razloga zvuči optimistički« – izjavila je Rabinyan, dodajući da možda Ministarstvu obrazovanja smeta dijalog s onim drugima ili način na koji je njen junak svladao prepreke u izraelsko-palestinskoj realnosti.
»Čistoća« židovske krvi
Uklanjanju knjige iz lektire usprotivili su se neki pisci. Haim Be’er zabranu knjige smatra opasnom, dok je njegov kolega Sami Michael izjavio da zabrana knjige znači »crni dan za hebrejsku literaturu«. Odlukom da ne dopusti da se roman o ljubavi između Izraelke i Palestinca nađe u školskoj lektiri, izraelsko Ministarstvo obrazovanja izazvalo je burne reakcije kulturne javnosti. Prema pisanju lista Haaretz, koji se poziva na izjavu Daliyje Penning, predstavnice Ministarstva, glavni razlog izbacivanja knjige je taj što ugrožava »zasebne identitete Židova i Arapa«. Njena je izjava izazvala buru negodovanja među kulturnjacima, od kojih su mnogi u sukobu s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Najpoznatiji izraelski pisac Amos Oz, od 1967. poznati aktivist pokreta za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba, izjavio je da više neće prisustvovati događajima u izraelskim ambasadama u svijetu, a kao razlog je naveo radikalnu vladinu politiku.Zahtjev jednog dijela nastavnika da se »Geder Chayah« uvrsti u nastavu najprije je podržao nadležni ministarski komitet, ali je kasnije odbačen odlukom viših razina vlasti. Novinar Alon Idan ističe da je cilj odluke Ministarstva da se »zaštiti čistoća židovske krvi«, što podsjeća na institucionaliziranu rasnu teoriju. Premda autorica nije nigdje spomenula da su likovi stvarni ili izmišljeni, i Palestinci i Izraelci su uvjereni kako ti likovi u stvarnosti postoje. Dorit Rabinyan kazala je da knjiga nije nimalo provokativna i pozvala je ministra Naftalija Bennetta, iz ultranacionalističke židovske stranke Dom, da je pročita.
Zabranjene knjige
Vezano uz temu izbacivanja knjiga iz školske lektire, svojedobno je u Hrvatskoj s popisa lektire nestala »Ježeva kućica« Branka Ćopića. Odgovornost za izbacivanje preuzeo je akademik Stjepan Babić, uz objašnjenje: »Kao potpisnik Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda za hrvatski jezik, maknuo sam to djelo iz jednostavnog razloga što ono nije pisano hrvatskim jezikom, a bilo je predloženo da ga čitaju djeca u prvom razredu osnovne škole«.
Najnoviji primjer uklanjanja »Geder Chayah« iz školske lektire pokazuje da i danas postoji svojevrsni Index Librorum Prohibitorum ili popis zabranjenih knjiga. Nekad je to bio popis publikacija koje je Katolička crkva cenzurirala zbog opasnosti za sebe i za vjeru svojih članova. Razne edicije također sadrže crkvena pravila koja se odnose na čitanje, prodavanje i cenzuriranje knjiga. Cilj je popisa bio zabrana čitanja nemoralnih knjiga ili djela koje sadrže teološke greške, a i kako bi se onemogućilo iskvarivanje vjerne pastve. Neki od autora s popisa su Honoré de Balzac, Giacomo Casanova, Daniel Defoe, Erazmo Roterdamski, Gustave Flaubert, Victor Hugo, Jean-Paul Sartre, Jonathan Swift i drugi.
