PULA -Najvažniji gost protekla dva sajamska dana bio je zasigurno veliki slovenski pisac Boris Pahor, dobitnik francuske Legije časti, Prešernove nagrade i više puta predložen za Nobelovu nagradu. Pahor je predstavio hrvatski prijevod svoje knjige o užasima Drugog svjetskog rata »Nekropola« u nakladi »Frakture«, dok je jučer ujutro bio gost Voje Šiljka na »Doručku s autorom«. Pahor je sa Šiljkom govorio o svom bogatom životnom iskustvu – od rane mladosti sve do današnjih dana. 

   – Roditelji nisu znali što sa mnom. Moja majka, gorljiva katolkinja, odlučila je da odem u sjemenište u Kopar. Tamo su dolazili slovenski i hrvatski đaci. Nisam htio postati svećenik, ali roditelji su kazali da trebam dobiti nekakav kulturni input. U tom sam ambijentu otkrio kako se može na vrlo miran i nevidljiv način pobuniti protiv presije i kako je otpor moguć i u tako zatvorenoj sredini. 

   Matura sjemeništa za državu Italiju nije značila ulazak na sveučilišni studij, zato sam i prešao na teologiju, no tamo sam shvatio da zaista nisam za svećenika. I koja je alternativa? Ideš u vojsku. Tako sam morao u Libiju – kazao je Pahor. 

  

Za Kocbeka založio Heinrich Böll

Italija je u Bengaziju formirala gimnaziju pa je Pahor tamo maturirao 1940. godine. Poslije kapitulacije pridružio se partizanima. Šiljka je zanimalo zašto je Pahor odabrao pseudonim Joško Ambrožič. 

   – Preuzeo sam ga od majke. Nisam u to vrijeme bio dovoljno hrabar da te svoje male tekstove potpisujem sa svojim pravim imenom, a to je vrijeme prvog i drugog tršćanskog procesa. Edvard Kocbek 1938. piše esej o Španjolskom građanskom ratu – stavlja se, naravno, na stranu otpora i osuđuje Katoličku crkva koja je kolaborirala. On je u Ljubljani uređivao književni list »Dejanje«, a ja sam mu poslao tekst i prvi se put potpisao s pravim imenom. Njega sam upoznao tek 1947. godine. On je bio kršćanski socijalist, a ja socijalademokrat. Razumio sam ga, ali nisam bio njegovih uvjerenja. 

   Kocbek 1951. godine objavljuje zbirku priča, a ja sam tada pohvalio njegovu izvrsnu literaturu. Nakon objave te knjige pao je u nemilost režima. Trst je nakon rata imao i lijevih intelektualaca, no nitko nije branio Kocbeka. Napravio sam s njim intervju koji je objavljen 1975. godine, a posljedice su bile radikalne. Meni zabranjuju ulazak u Jugoslaviju, a Kocbeka pokriva veo šutnje – kazao je Pahor. 

   Dodao je da se za Kocbeka založio Heinrich Böll koji je objavljivao njegove tekstove. Polako su se u Sloveniji napadi na njega počeli stišavati, no kada je preminuo 1981., Pahor nije išao na njegov pogreb. Pisao je njegovoj ženi i objasnio joj da ga nije mogao posjetiti dok je bio živ, pa ga nije htio vidjeti ni mrtvog. 

   Pahor je govorio i o onome što bi trebale biti temeljne vrijednosti društva. 

   – Bitna je nacionalna svijet, ali moramo je razlikovati od nacionalizma kojeg treba isključiti. Što je sloboda? Trebam slobodu da bih bio to što jesam. Kad kažemo fašizam onda pomislimo na Rim, kada kažemo nacizam tu je Berlin, kada kažemo diktatura komunizma tu je Moskva, a kad kažemo diktatura kapitala – pa to je cijeli svijet. To je ta naša globalizacija, društvo koje nema poštovanja prema ničemu, a sloboda koja je zapravo uperena protiv humanizma to je ono što moramo promijeniti. To narod sam mora promijeniti.

Europa je puno više od puke trgovine i zajedničke valute – zaključio je Pahor. 

   Pahorov roman »Nekropola« može, po riječima urednika Seida Serdarevića, stati uz bok djela Imre Kertesza i Prima Levija, pa je gotovo nevjerojatno da je to njegovo prvo hrvatsko izdanje, uzmemo li u obzir da je objavljen još 1967. godine. 

   – »Nekropola« je jedno od najsnažnijih svjedočanstava o preživljavanju u logorima. Teško je shvatiti kako su sva ta bol i užas mogući. Svjedočanstva onih koji su te užase preživjeli su neizmjerno dragocjena, pogotovo kada svoju priču pričaju uživo – kazao je Serdarević na predstavljanju knjige, dodavši da su takva svjedočanstva, sada kada je novi fašizam u vidu neoliberalizma pred vratima, iznimno važna. 

  Čitaju ga s poštovanjem

Milan Rakovac pročitao je tekst o Pahoru u kojem je kazao da je on čovjek-stoljeće, slobodar anarhoidne hrabrosti te pisac koji je bitan za sve nas – za Mediteran i za Evropu. Slovenski urednik Zdravko Duša je govorio o recepciji Pahora u Sloveniji nakon što je zbog intervjua s Kocbekom bio »persona non grata«. On je ustvrdio da je Pahor zadnjih pet godina u Ljubljani postao zvijezda, i to zbog njegovog uspjeha u Italiji i Francuskoj. 

   – Sada je slovenska publika prihvatila Pahora i kao moralnu instancu, pa ga ljudi čitaju s velikim poštovanjem, ustvrdio je Duša. 

   Pahor je govorio o svom iskustvu logoraša u Dori Mittelbau te zašto je netočno reći da se u tom logoru događao holokaust. 

   – Puno je bivših logoraša koji su si nakon logora oduzeli život. Puno je bilo razočaranja nakon našeg oslobađanja, a možete samo zamisliti kako smo se mi, bivši logoraši, osjećali kada smo slobodu dočekali zajedno s eksplozijama u Hirošimi i Nagasakiju. Važno je napraviti distinkciju između holokausta i onoga što se događalo nama u logorima specifično napravljenima za antifašiste. Mi nismo bili u logoru zbog rase, već zbog našeg angažmana protiv nacizma – kazao je Pahor. 

   On je pojasnio da su logori poput Dore i Buchenwalda bili logori u kojima su logoraši bili prisiljeni raditi za njemačku vojsku i to na naoružanju. Pahor se prisjetio i priče o Wernheru von Braunu te njegovog puta od Njemačke do Amerike.