ZAGREB » Roman »Balerina, balerina« Marka Sosiča čita se nadušak i to ne zato što je kratak, nego zato što je autor dosegao najviši stupanj empatije s junakinjom, a to je zapravo najviše što od literature možemo očekivati – kazao je jučer književni kritičar Zdravko Zima u Društvu hrvatskih književnika na predstavljanju romana ovog istaknutog slovenskog književnika rođenog u Trstu, kojemu je ovo ujedno i prvi prijevod na hrvatski jezik.

   – Mogao bih još reći da je ovo dobra knjiga, ali dobar je i kruh, pa je možda preciznija riječ – »posebna«. Kada bih se dalje igrao riječima, mogao bih reći i da je Sosičev roman poseban i po tome što govori o djevojci s posebnim potrebama, istaknuo je Zima, dometnuvši da ga naslov »Balerina, balerina« asocira i na njemački grad Baden Baden te na srpskog pisca Novaka Novaka, autora kultne televizijske serije »Pozorište u kući«.

   – Poseban je i način na koji pisac tretira bolest, iako je zapravo njena prisutnost u literaturi česta, referirao se Zima, između ostalih, i na romane Slavenke Drakulić »Hologrami straha« i »Frida ili o boli« te istaknuo da je riječ o romanu izuzetne recepcije koji sugestivno progovara o životu, bolesti i smrti.

   Voditeljica tribine Lada Žigo potvrdila je Ziminu tvrdnju vlastitim iskustvom kazavši da u svojoj dugogodišnjoj čitalačkoj praksi nije imala prilike susresti se s ovakvim štivom koje je možda najsličnije »Malom princu« i podjednako je literatura i za djecu i za odrasle.

   – Čitajući roman ulazimo u fascinantan svijet viđen nevinim očima djevojčice nesvjesne stvarnosti oko sebe, a ta je realnost, u to doba, šezdesetih godina prošloga stoljeća, prilično dramatična. Čovjek osvaja Mjesec, počinje Vijetnamski rat… – sažela je o Žigo fabulu romana.

   Odgovarajući voditeljici tribine na pitanje što ga je inspiriralo da ispriča ovu priču, Marko Sosič je kazao da je kroz sjećanje na jednu takvu djevojčicu koja je obilježila njegovo odrastanje artikulirao sebe i svoju unutrašnju bol.

   – Nisam želio govoriti o bolesti, o autizmu, nego i o stanju čovjeka koji se nalazi na rubu zbivanja, koji ne može direktno utjecati na događanja oko njega. Pisao sam o nemogućnosti da se artikulira sebe, ali i da se progovori na svom jeziku, čime je opisan život Slovenaca i Hrvata tijekom fašizma u Italiji… Sve je to rezultiralo literariziranjem sudbine te djevojčice koja mi je poslužila da izrazim sebe – kazao je autor romana »Balerina, balerina« koji je nagrađen i u talijanskom, i u slovenskom književnom prostoru, a preveden je i na engleski, francuski, srpski i hrvatski jezik.

   Roman »Balerina, balerina« koji je izvorno tiskan u Trstu 1997. godine, izdao je Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, a na hrvatski ga je prevela Sanja Širec Rovis.