Nataliju Đorđević, glumicu zagrebačkog kazališta Gavella koja je velik uspjeh polučila monodramom »Potrošeni snovi«, kazališna publika u ova teška vremena mogla je gledati na premijeri predstave »Zagreb 2020« Filipa Šovagovića u Laubi.

Snimila je i film »Silvija se vraća kući« te turistički film »Rijeka – I miss you«, koji je i nagrađen, a otkrila nam je i da dovršava malu knjigu kratkih priča.

Ovo razdoblje obilježeno pandemijom COVID-19, potresima te stalnim podrhtavanjem tla u Zagrebu i cijeloj sjevernoj Hrvatskoj, zasigurno nije lako.

– Kao i svi, ovo razdoblje teško proživljavam, ali pokušavam se prilagoditi i ostati koliko je moguće smirena za vrijeme potresa, a korone se čuvam kako znam i umijem. Sretna sam da je moja dobra prijateljica docentica Lana Kovač Bilić, koja mi daje dobre savjete kako rizik svesti na najmanju moguću mjeru.

Najteže je, naravno, prihvatiti činjenicu da oko nas svaki dan ljudi umiru, da su u ovim potresima stradali ljudski životi, da su ljudi ostali bez doma.

Ipak se stvara

Pridržavate li se mjera zaštite od COVID-19 i jeste li pobornik cijepljenja protiv virusa?

– Od prvog dana pridržavam se svih propisanih mjera. Već sam se predbilježila za cijepljenje i cijepit ću se jer moram raditi, živjeti.

Kako gledate na prosvjede protiv mjera, a potom i na negodovanja koja su pojedinci iskazali protiv cijepljenja?

– To mi je neshvatljivo. Ako ih nije briga za njihovo zdravlje, razmišljaju li o zdravstvenim radnicima koji svaki dan riskiraju svoje živote ne bi li spasili tuđe. Misle li o ugroženim skupinama stanovništva?

U kojoj ste mjeri bili kreativni u proteklom vremenu i sadašnjem koji je još u tijeku? Je li nastala neka nova uloga, monodrama ili možda čak i neki veći glumačko-kazališni projekt?

– Apsolutno. Član sam Dramskog kazališta Gavella i ponosna sam što smo, iako još uvijek čekamo popravak zgrade kazališta koja je stradala u potresu, uspjeli izaći s premijerom predstave »Zagreb 2020«, Filipa Šovagovića u Laubi.

Istovremeno igram i predstavu »Tko je ovdje lud« Planet Arta, koja se može gledati ne samo u kazalištu »Mala scena« već i preko live streaminga s četiri kamere tako da nas gledaju ljudi diljem Hrvatske i svijeta.

Reakcije su zaista pozitivne. I predstava »Kiklop« DK Gavella, u kojoj glumim, na Marulićevim danima osvojila je čak pet nagrada.

Ljetos sam snimala i film »Silvija se vraća kući«, a turistički film »Rijeka – I miss you« upravo je dobio i 8. međunarodnu nagradu.

Emocionalna prtljaga

Koliko umjetnost i život pretočen u umjetnost može doprinijeti i olakšati življenje s nekim nedaćama te koliko može uvjetovati da se spoznaju neke stvari i tako izađe na kraj s vlastitim frustracijama?

– Citirala bih Prousta: »Samo pomoću umjetnosti možemo spoznati kako netko drugi vidi ovaj svijet koji nije isti kao naš i čiji bi nam pejzaži ostali isto tako nepoznati kao da smo na mjesecu«

. Umjetnost nas zbližava, ruši barijere među ljudima, ona je, po mom, najviši doseg ljudskog postojanja.

Potiče nas da se zagledamo duboko u sebe, ali i razumijemo nekoga tko je potpuno drugačiji – uči nas toleranciji i empatiji.

Smatrate da je ovo vrijeme obilježeno koronakrizom doprinijelo da neki ljudi teže izlaze na kraj s nekim nezadovoljstvima? Rješavaju li glumci zbog prirode posla, proučavanja ljudske psihe, lakše neka svoja vlastita nezadovoljstva?

– Da, pa ovo je vrijeme kad će sve frustracije, sva negativna energija koja je nagomilana u ljudima, vjerujem, nažalost izlaziti više nego inače.

A što se umjetnosti tiče, glume konkretno, mi se stalno bavimo svojim emocijama, i kad mi se događaju ružne stvari, znam da ću svu tu emocionalnu prtljagu jednog dana iskoristiti u nekoj ulozi.

Ne mislim pri tome da je nama glumcima lakše prihvatiti teške trenutke, mi smo tankoćutna bića, osjetljiva, ali isto tako smo i snažni.

U našem je poslu svaki dan – borba i svaki dan idemo ispočetka.

Sretna igra slučaja

Kako biste opisali svoju životnu filozofiju i imate li neki moto kojim se inače povodite u životu?

– Sviđa mi se ona rečenica da je život kao vožnja biciklom – ako se okreneš ili staneš – padaš.

Da niste glumica, koji bi drugi životni poziv bio po vašem ukusu?

– Voljela bih da sam imala dar za slikarstvo pa da slikam u svom ateljeu negdje u Provansi, u miru i samoći.

Što je bilo presudno da krenete u glumačke vode?

– S pet godina sam igrom slučaja završila na televiziji. Trebala sam samo sjediti voditeljici u krilu i unaprijed su me upozorili da šutim – emisija je išla uživo.

Ali, nakon pet minuta sam progovorila i više nitko nije od mene mogao doći do riječi.

Nakon toga pitali su me bih li željela ponovno biti na TV-u? Rekla sam da želim. Ali su mi rekli da ću govoriti ono što je predviđeno…

I tako sam provela godine u dječjem programu pa se upisala na dramsku i na kraju na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu.

Željene uloge

Ima li neka uloga koju biste voljeli odigrati, a dosad niste imali priliku?

– Voljela bih puno više snimati pa odigrati bar neku ulogu Cate Blanchett ili Nicole Kidman – one zbilja znaju izabrati. A što se kazališta tiče, imam toliko želja da je ovaj intervju prekratak.

Koja glumačka imena posebno volite i cijenite i ima li neki glumac/glumica koji je možda, ako jest, izvršio utjecaj na vas?

– Imala sam sreću, još prije Akademije, statirati u predstavi u kojoj su glumile legende hrvatskog glumišta Neva Rošić i Nada Subotić, gledati kako one rade na ulozi.

A imala sam sreću gledati u kazalištu Judith Dench, Helen Mirren, Daniel Day-Lewisa, Michaela Yorka…

Puno sam naučila od svojih profesora na Akademiji pa radeći svoju monodramu od zvijezde ruske kinematografije Natalije Vorobjove Hržić, a i glumeći predstavu »Diva« s Marijom Sekelez…

Najdraži su mi glumci Helen Mirren i Jack Nicholson.

Dobra forma

Biti u dobroj formi dio je glumačkog habitusa. Kako vi održavate kondiciju i zdravlje, vježbate li i koliko pazite na prehranu ?

– Vježbam i puno hodam. Na proljeće ću si kupiti bicikl. I obožavam plivati, ali samo u moru, bazene ne volim.

Što slušate od glazbe, u kojim knjigama posebno uživate i koji su vam filmski naslovi dragi?

– Volim Dalidu, Josipu Lisac, Olivera, Edith Piaf, Abbu, Nove fosile i Hladno pivo.

Njihov sam fan otkad sam prije 20 godina snimala spot za njihovu pjesmu »Ne volim te« i klasiku. Završila sam nižu muzičku školu i dugo sam slušala samo klasiku – najdraža mi je Maria Callas.

Volim autobiografije i poeziju. Rijetko čitam samo jednu knjigu pa su mi kraj kreveta »Normalni ljudi«, ali i Llosa te »Love Janis« – pisma Janis Joplin.

Moji najdraži filmovi su »Doručak kod Tiffanya«, »Nebo nad Berlinom«, »Bulevar sumraka«, »Sve o Evi«… Općenito obožavam opus Françoisa Ozona, Almodovara, Tarantina i Blakea Edwardsa.

Vjerujem da kao svaka žena volite modu ili bar imate neko mišljenje o tom segmentu života. Što osobno volite odjevati i imate li neki modni fetiš, je li vaša majka imala utjecaja na vaš modni stil te na »doživljaj« dresscodea ?

– Apsolutno. Moja mama bila je novinarka na HRT-u i uvijek je bila cool odjevena. Kolege su je zvale diva. Nije padala na skupe komade odjeće već je spajala, nespojivo, onako ležerno, poput Francuskinja.

I na mene je prenijela to da je moda sloboda i igra. Ja sam se recimo pa čak i na faksu voljela odijevati u neke instalacije, koje sam većinom sama slagala, samo da ne budem kao drugi.

Ove sam godine upoznala Josipu Lisac i poklonila mi je perje koje se stavi na glavu. Bila sam tako sretna da ga dva dana nisam skidala. Rano sam počela nositi i revije pa sam lijepo surađivala s našim dizajnerima.

Danas me za posebne prigode sredi Matija Vuica i stvarno sam joj zahvalna. Volim i Charlie design. A moj fetiš su definitivno šeširi. Iz nepoznatog razloga skoro svaki mi dobro stoji.

Ovisna o parfemima

Predstavljaju li vam mirisi u životu važan element doživljaja ljudi i ambijenta i kakve parfeme volite, jesu li u pitanju jači tonovi ili lepršave mirisne note?

– Mogu izaći iz stana bez svega osim ključeva, mobitela i parfema. Ovisna sam o njima. Dugo sam bila vjerna Chanelu, sad sam na Soir de Lune. Volim općenito francuske parfeme.

Za kraj, kakvi su vam planovi za budućnost i što biste željeli ostvariti u nadolazećem razdoblju?

– Imam želja: prva je da što prije odigram svečanu 150. izvedbu monodrame »Potrošeni snovi«.

Dovršavam jednu malu knjigu jako kratkih priča kojoj sam promijenila već tri naslova. I želim da 22. lipnja, to je moj rođendan, okupim sve drage mi ljude i da do tada sve ružno bude iza nas.