ZAGREB Jean-Luc Ponty duo oduševio je publiku u punoj Maloj dvorani »Lisinski« na koncertu u organizaciji HDS-a i KD Lisinski na kojem je legendarni violinist nastupio uz sjajnog klavijaturista Williama Lecomta. Prije nego što su glazbenici uplovili u svoj element, Neven Frangeš je, u svojstvu predsjednika Upravnog odbora nagrade Porin, uručio Porinov kipić izrađen od bračkog kamena Jean-Lucu Pontyju za posebna dostignuća u glazbi (Special merit award). Ovaj violinist klasične naobrazbe, a inovativnog duha, to je zaslužio svojom gotovo 60 godina dugom i nadasve uspješnom karijerom.

Jean-Luc Ponty, jedan od prvih jazzista u rocku i rockera u jazzu, svojedobno je učinio nezamislivo i violinu (svoj prvi instrument, pored klavira, klarineta i saksofona) uvrstio među ravnopravne jazz instrumente, inspirirajući se prije puhačima bee-bopa nego li gudačima klasičnog smjera. O tome je govorio na glazbenoj radionici, održanoj ujutro uoči koncerta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Radionicu su s velikim interesom pratili brojni studenti,  profesionalni glazbenici i veliki poklonici Pontyjeve glazbe, koji su svojim pitanjima i glazbenim primjerima ovu radionicu učinili interaktivnom.

Ti vrhunski svjetski glazbenici poznati su zagrebačkoj publici, ne samo putem brojnih nosača zvuka koje su donijeli na potpis u back-stage nakon koncerta, nego i direktno s gradskih pozornica. Ponty je u Zagrebu nastupio još 1979. u velikoj dvorani »Lisinski«, u nešto drugačijem, jazz-rock sastavu, dok je William Lecomte u više navrata nastupao u BP klubu te na jadranskoj turneji.

Na koncertu u Zagrebu  Ponty je u duu s Lecomtom kreirao intimnu, eteričnu atmosferu koju je dvojac gradio do zadnjeg tona, čime je ista putovala kroz nekoliko dimenzija zvukovnih svjetova, od početno suzdržanih, intimnih do virtuoznih pasaža koje su iskrile sve jače kako je koncert odmicao. Lecomte na klaviru bio je jednako solist kao i ritam sekcija Pontyjevoj violini. Publiku je pozdravio kratkom porukom na hrvatskom i posvetio joj solo improvizaciju na svima poznatu narodnu temu »Vehni, vehni fijolica«, čime je prema vlastitim riječima najbolje iskazao ljubav prema Zagrebu i Hrvatskoj, ali i veliko uvažavanje publike pred kojom nastupa.

Osim autorskih skladbi, na repertoaru je bila i »’Round Midnight« Theloniousa Monka, koja je postala svojevrsni pečat Pontyjeve suradnje s Lecomtom. Solo izvedbom Ponty je definitivno energizirao dvoranu ritmičnim pasažama svoje virtuozne svirke, a publika je znala prepoznati kulminaciju koncerta i vrhunske kvalitete ovog glazbenika svjetskog glasa. Ovaj koncert bio je rijetka prilika na kojoj je Jean-Luc Ponty napravio iskorak iz svog uobičajenog zvuka u akustični svijet duo koncerta, a završio je ovacijama i usklicima odobravanja iz publike.