U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka otvorena je izložba »Pogrebni obredi i običaji starog Rima«. Realizirana u suradnji s Arheološkim muzejom Zadar, izložba koja je otvorena u Malom atriju Muzeja djelo je dviju autorica, Kornelije A. Giunio i Timke Alihodžić.

Na ovaj način, naime, ujedno se obilježava i suradnja dviju institucija koja bilježi dužu povijest. Od izložbe »Antički portret u Dalmaciji i Istri« u čijoj je organizaciji 1991. godine sudjelovao i Arheološki muzej Istre, pa sve preko recentnijih izložbi poput »Čovjek i more« iz 2019. i »Ispričat ću ti priču« iz 2021., PPMHPR upoznavao se s bogatstvom fundusa zadarskog muzeja i predstavljao ga riječkoj kulturnoj javnosti.

Dvije tematske cjeline

Otvorena uz instrumentalnu pratnju koja je dočarala čaroliju ambijentalne rimske glazbe, izložba »Pogrebni obredi i običaji starog Rima« predstavljena je dvjema tematskim cjelinama.

U uvodnom dijelu »Memento mori« (»Sjeti se smrti«) autorica Kornelia A. Giunio predstavlja način na koji su pojam smrti doživljavale rane civilizacije – Mezopotamija, Egipat, Grčka i Etrurija.

Drugi dio izložbe »Mors et fugacem persequitur virum« (»Smrt dostigne i čovjeka koji bježi«) autorice Timke Alihodžić daje detaljan uvid u rimske pogrebne običaje na primjeru antičkog Zadra.

Kroz selekciju više od 400 eksponata – preko sitnih priloga, nakita, uljanica, pa sve do grobnih rekonstrukcija, moguće je pratiti socijalni i duhovni aspekt stanovništva na području Zadra u vremenu od 1. do 4. stoljeća.

– Zadar ima antičku nekropolu koja je polučila više od 2.000 grobova u kojima je na tisuće i tisuće pronađenih materijala. Rimljani su svoje mrtve sahranjivali na dva načina, spaljivanjem i skeletnim sahranjivanjem, a svojih pogrebnih običaja pridržavali su se strogo, istaknula je Alihodžić.

Pogrebne relikvije govore o životu i više nego što bismo to mogli pretpostaviti. Na temelju rekonstrukcija samih grobova daje se zaključiti mnogo o živoj kulturi onodobnog Rima.

Niz priloga, novca, svjetiljki, radnih posuda, govori štošta o svome nekadašnjem vlasniku, njegovu stilu života i spolu, a dijelovi podložni daljnjem propitivanju svakako jesu oni koji upućuju na tradiciju održavanja gozbi na grobovima, koja je u svom izvornom obliku danas očuvana većinski u južnoj Srbiji i nekim manjim zajednicama.

Odnos prema smrti

Koliko god ih smatrali rimskim, neke od pogrebnih obreda i rituala itekako možemo prepoznati i danas u modificiranom obliku.

Iako je teško razumjeti baš sve obrede koje su prakticirali Rimljani, jer na kraju krajeva, ne možemo razumjeti niti samu smrt, svejedno se prema njoj odnosimo s jednakom dozom poštovanja.

– Promatrajući te običaje kad se maknemo od Rima, shvatimo da su oni nasljeđe jedne civilizacije, da su ih Rimljani preuzeli od drugih i nama ih dali u nasljeđe.

Rimljani su obavljali jako puno obreda kako bi udaljili smrt iz kuće, očistili kuću, a ujedno i pokojnika pripremili za drugi svijet u kojemu će on nastaviti živjeti.

Vjerujući da će nastaviti živjeti nakon smrti prilagali su jako puno darova u grobove. Grobovi prva tri stoljeća doista su prepuni grobnih priloga, dok se pojavom kršćanstva i prihvaćanjem kršćanstva kao jedine religije broj priloga reducira, objasnila je autorica.