Nikša Mendeš, Tamara Mataija i Ivan Šarar / Foto Matea Jurčić
Nakon 14 godina Rijeka ponovo ima priliku vidjeti izložbu o čuvenoj tragediji
povezane vijesti
RIJEKA – U Multimedijalnom prostoru SRCE knjižare V.B.Z. na Korzu večeras je otvorena izložba “Titanic – Carpathia”, autora Nikše Mendeša, u organizaciji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.
Izložba, koja će se moći razgledati do 31. kolovoza, ponovo je predstavljena riječkoj publici četrnaest godina nakon premijernog postavljanja u Guvernerovoj palači, kada je 2012. obilježena stota obljetnica potonuća “Titanica”.
Iako je priča o “Titanicu” odavno prerasla okvire povijesti i postala dio globalne popularne kulture, riječka izložba fokus stavlja na manje poznati dio te tragedije – hrvatske putnike i članove posade “Titanica” i broda “Carpathia”, koji je u noći s 14. na 15. travnja 1912. spasio preživjele brodolomce.
Izložba donosi priče o hrvatskim iseljenicima koji su krenuli prema Americi, članovima posade “Carpathije”, ali i povezanosti Rijeke s jednom od najpoznatijih pomorskih tragedija u povijesti.
Povezanost Titanica i Rijeke
Okupljene je najprije pozdravio Ivan Šarar u ime V.B.Z.-ova Srca, istaknuvši kako suradnja s Pomorskim i povijesnim muzejom pokazuje da muzejska građa može živjeti i izvan matične ustanove, koja je trenutačno u obnovi.
– Tema “Titanica”, iako se ova izložba često seli na brojna mjesta, nakon filma prije svega postala je globalna pop-kulturna tema. Baš zato što je puno ljudi tu priču upoznalo kroz film, razlog je više da povjesničari i ljudi koji se ozbiljno bave pomorstvom tu temu neprestano iznova otvaraju…
Od te najveće globalne priče britanskog plovidbenog imperija do svih ovih malih mornara iz naših krajeva, ta je tema neiscrpna. Kako nove generacije dolaze, dobro je da Pomorski i povijesni muzej donosi ovakve izložbe, poručio je Šarar.
Ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Tamara Mataija naglasila je kako je upravo razdoblje obnove muzejske zgrade otvorilo prostor za nove načine predstavljanja muzejske građe.
– Ovo nam je izvrsna prilika da kroz malo drugačije forme prezentiramo našu građu i ono što radimo. Večeras donosimo jednu od možda najzanimljivijih priča koju predstavljamo kroz nekoliko predmeta.
Svi poznaju priču o “Titanicu”, ali mi ovdje donosimo i onaj segment koji pokazuje kako su “Titanic”, Rijeka i naš muzej međusobno povezani, naglasila je Mataija.
Novi izlošci
Autor izložbe Nikša Mendeš podsjetio je da je izložba ovaj put predstavljena u nešto manjem opsegu, ali obogaćena novim predmetima i spoznajama prikupljenima tijekom proteklih četrnaest godina.
– Danas je predstavljena u skraćenom obliku, ali imamo i neke nove predmete koji su obogatili večerašnju izložbu. Želimo podsjetiti građane na sve ono što se događalo prije više od sto godina, 1912. godine na Atlantiku.
Do kraja kolovoza planiramo organizirati posebno predstavljanje na kojem bismo javnosti pokazali i originalni spasilački prsluk s “Titanica” iz fundusa našeg muzeja, rekao je Mendeš.
Među novim izlošcima nalaze se medalje Jakova Kranjca, člana posade “Carpathije”, replike šalica trećeg razreda s “Titanica” te uvećana fotografija mađarskog liječnika Árpáda Lengyela, koji je na “Carpathiji” liječio spašene putnike.
Središnje mjesto izložbe ipak zauzima priča o Josipu Caru, mladom riječkom konobaru na “Carpathiji”. Po dolasku spasilačkog broda u njujoršku luku nakon akcije spašavanja, na palubi je ostalo mnoštvo odbačenih prsluka za spašavanje. Car je jedan od njih ponio u Rijeku.
Prema tekstu izloženom na izložbi, Josip Car na “Carpathiju” se ukrcao početkom ožujka 1912. te na njoj služio gotovo cijelu godinu. Po povratku u Rijeku darovao je trsatskom Franjevačkom samostanu uokvirenu sliku i kolaž novinskih izvještaja o potonuću “Titanica” i spašavanju putnika.
Uoči Drugoga svjetskog rata preselio se u Argentinu, gdje je i umro, dok je njegova supruga Marija Lovrić tridesetih godina prošlog stoljeća spasilački prsluk darovala tadašnjem Gradskom muzeju Sušak.
Danas se taj prsluk čuva u fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka kao jedan od samo dvanaest sačuvanih u svijetu i jedini u Europi.
Sudbine hrvatskih putnika
Izložba podsjeća i na sudbine hrvatskih putnika. Među njima je Ivan Jalševac, konjanički dočasnik iz Topolovca kraj Siska, koji je prema vlastitom svjedočanstvu uspio doći do čamca za spašavanje broj 15 nakon što se probio kroz gužvu na palubi.
U zapisu koji je ostavio opisuje kako je, nakon udara u ledenjak, najprije mirno zapalio cigaretu ne znajući što se dogodilo, a zatim se, razmišljajući o obitelji kod kuće, odlučio boriti za život. Iz čamca je gledao kako se “Titanic” lomi i tone, da bi ih kasnije pokupila “Carpathia” i odvezla u New York.
Istaknuta je i priča Mare Osman-Banski iz Vagovine kraj Čazme, koja je putovala suprugu u Pennsylvaniju. U trenutku udara broda u ledenjak nalazila se na plesnoj zabavi, a nakon nesreće uzela je dvoje djece pod ruke i skočila u ledeno more. Također je preživjela zahvaljujući čamcu za spašavanje broj 15.
Osim što podsjeća na jednu od najvećih pomorskih tragedija, izložba pokazuje koliko su sudbine ljudi s hrvatskog prostora bile isprepletene s poviješću “Titanica” i “Carpathije” te kako se jedan od najvrjednijih muzejskih predmeta u Rijeci – originalni spasilački prsluk s “Titanica” – zahvaljujući riječkom pomorcu Josipu Caru sačuvao više od stoljeća kao svjedočanstvo te povijesti.
