Kako je jednom prigodom precizno napisao Boris Toman, dva su konstruktivna načela kojima se autor služi u oblikovanju ovih predmeta – prije svega tu je geometrijski, obično kvadratičan okvir, a potom su u taj strogo zadani okvir interpolirani slobodni, organski oblici. U metalnim se skulpturama pak može vidjeti rasplitanje zamršenih putanja labirinta, višestruko raščlanjenu linearnu igru nadopunjenu savitljivim drvenim prutićima i bademastim lamelama.
Kamenar se, osim drvetu i metalu, na ovoj izložbi predstavlja i koloristički bujnim apstrakcijama; slikama napučenim geometrijskim likovima koje se doimaju kao črčkarije u računalnom programu »Paint«.
– Računalna binarnost evidentira se u obličju (ravni prutići i zaobljene lamele) i u jednom naknadnom efektu koji tangira dvočlanu diviziju sastavljenu od konstruktivnog i dekorativnog načela i dojma. Ali utjecaj kompjutora nije vidljiv samo u upotrebi ovog »binarnog koda«, već i u lakoći izvedbe koja svoj trag ostavlja u općem dojmu jednostavnosti, čistoće, zaigrane nepretencioznosti – istaknuo je na otvorenju Berislav Valušek, zaključivši kako je dozrelo vrijeme da Kamenar dobije primjerenu monografiju i veliku retrospektivnu izložbu koja bi pred lice kulturne javnosti donijela svo bogatstvo njegovih dinamičnih mijena.
Zvonimir Kamenar rođen je 1939. godine u Sušaku; diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Vanje Radauša 1964. godine. Iza njega je impozantan niz samostalnih izložbi i ciklus skulpturiranih portreta povijesnih osoba. Riječanima je najbliskiji po spomeniku Janka Polića Kamova na mostu iznad Rječine.
