OPATIJA  Izložba nastala kao rezultat višegodišnjeg istraživanja dr.sc. Maje Polić (Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU Rijeka) pod nazivom “Ante Mandić – pravo, politika, nasljeđe”, svečano je otvorena večeras u Hrvatskom muzeju turizma u opatijskoj vili Angiolini gdje će se moći pogledati sve do 8. studenoga. Izložbu je proglasio otvorenom gradonačelnik Opatije Fernando Kirigin, a posebni gosti bili su Mandićev unuk i praunuk – Oleg Mandić (93) i Oleg Mandić mlađi. Na otvorenju su se publici obratili još i dr. sc. Nataša Ivančević, ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma i Mladen Urem, ravnatelj Muzeja grada Rijeke.

– Posredstvom izloženih dokumenata, fotografija, osobne korespondencije i ostalih relevantnih izvornih materijala rekonstruiran je izniman i kompleksan životni put pojedinca koji je aktivno sudjelovao u ključnim političkim procesima i prijelomnim događajima svoje epohe. Ante Mandić je rođen 1881. godine u Trstu, u uglednoj građanskoj obitelji podrijetlom iz Mihotića kraj Kastva, a njegovo je rano odrastanje i formiranje intelektualnog profila proteklo pod snažnim mentorstvom strica Matka Mandića, poznatoga istarskog preporoditelja. Institucionalno obrazovanje započeo je u Trstu, Zagrebu i na Sušaku, a nastavio studijem prava na Sveučilištu u Beču, nakon čega je pravnu naobrazbu produbio na Sveučilištu u Grazu, gdje stječe akademski stupanj doktora pravnih znanosti. Profesionalnu odvjetničku karijeru započinje u Trstu, a već 1911. godine otvara vlastitu odvjetničku pisarnicu u Opatiji, gdje kao uspješan pravnik stupa u interakciju s istaknutim javnim djelatnicima onoga doba, među kojima se posebno ističu dr. Uliks Stanger i Frano Supilo. U Mandićevu privatnom i profesionalnom životu supruga Olga Nikolajevna Stepenko (1878. – 1970.) imala je iznimno važnu ulogu; kao Ruskinja s naprednom karijerom, Stepenko je bila među prvim ženama zaposlenima u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova. Par je svoju životnu priču započeo u Trstu, a u braku su dobili dva sina, Olega i Igora. Izbijanje Prvoga svjetskog rata zatječe obitelj u Rusiji, u posjetu rodbini. Ondje Mandić profilira svoje geopolitičko djelovanje kao jedan od istaknutih članova Jugoslavenskog odbora, uspješno upravljajući njegovim strateškim uredima u Petrogradu i Londonu. Nakon svršetka ratnih operacija kraće vrijeme djeluje u Zagrebu i Pragu, gdje obnaša i dužnost predsjednika Jugoslavensko-češke lige. Razočaran političkim ishodom i neriješenim istarskim pitanjem, Mandić se već 1921. godine odlučuje na povratak u Opatiju, koja se tada nalazila pod talijanskom upravom, gdje ponovno otvara odvjetničku praksu te unutar novih državnopravnih okvira nastavlja pravnički rad. Nekoliko godina nakon povratka podiže vilu Mandić u Voloskom, koja postaje obiteljski dom. Mandićev odvjetnički ured, kojemu se već bio pridružio sin Oleg nakon završetka studija, postaje obrana svakog spora što su ga istarski Hrvati imali sa sve žešćim pritiskom fašističke Italije. Mandić odlazi u Beograd 1937. godine te počinju godine neimaštine. Početak Drugoga svjetskog rata ponovno vraća Mandića u Opatiju, gdje u početnoj fazi održava diskretne veze s predstavnicima jugoslavenske vlade u izbjeglištvu, no ubrzo se aktivno priključuje narodnooslobodilačkom pokretu. Nakon što u partizanske postrojbe odlazi njegov sin Oleg, u Narodnooslobodilačku vojsku stupa i sam Ante Mandić u pratnji bliskog prijatelja Milivoja Jambrišaka. Kapitulacijom Kraljevine Italije u rujnu 1943. godine Mandić preuzima dužnost prvog predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora Opatije, a istodobno biva izabran za vijećnika ZAVNOH-a te delegata na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, čime se pozicionira u sam vrh nove političke strukture. Ratna zbivanja duboko su i tragično pogodila njegovu obitelj; u svibnju 1944. godine njemačke okupacijske vlasti uhićuju njegovu suprugu Olgu, snahu Nevenku i unuka Olega u obiteljskoj vili u Opatiji te ih deportiraju u koncentracijski logor Auschwitz. Unatoč teškim osobnim gubicima, Mandić u završnim mjesecima rata preuzima vrhovnu političku odgovornost, član je tročlanoga Kraljevskog namjesništva, izravno sudjelujući u pravnoj i institucionalnoj uspostavi nove državne vlasti. Preminuo je u lovranskoj bolnici u zimu 1959. godine. Tijekom cjelokupnoga javnog i institucionalnog djelovanja dr. Ante Mandić ostao je dosljedno privržen načelima pravne države, profesionalne odgovornosti i beskompromisnog služenja općem dobru. Njegova bogata profesionalna, politička i diplomatska biografija prvorazredan je historiografski izvor koji svjedoči o iznimno složenim povijesnim okolnostima u kojima se oblikovala sudbina Opatije, Liburnije, Kvarnera i širega hrvatskog prostora. Taj se prostor transformirao kroz procese raspada Austro-Ugarske Monarhije, traume dvaju svjetskih ratova te radikalno redefiniranje i stvaranje novoga europskog poretka – navodi se u katalogu koji prati izložbu, a u kojemu se može saznati zanimljive podatke o obitelji Mandić, jednoj od najutjecajnijih intelektualnih i građanskih loza s područja Kastavštine, Liburnije i Istre.

Izložbu je organizirao Hrvatski muzej turizma u suradnji s Muzejom grada Rijeke, autorica koncepciije i kustosica izložbe je Matea Plišić, a stručna suradnica Marija Lazanja Dušević, Muzej grada Rijeke. Autorica tekstova je dr. sc. Maja Polić, Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU, autorica likovnog postava Lada Sega, a tehničkog postava Ranko Puž.

x