Miljenka Šepić / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
Slike su istodobno stvarni, ali i gotovo nestvarni prizori, prepoznatljivi i apstraktni. Krošnje, trava i cvjetovi nisu pritom samo motivi, nego postaju polazište za istraživanje odnosa boja, sjene, ritma i prostora – objasnila je Jasna Rodin
povezane vijesti
Samostalna izložba opatijske akademske slikarice Miljenke Šepić „Livade, stabla, sjene“, koja obuhvaća oko 150 dosad neizlaganih radova, otvorena je večeras, prvo u Galeriji Juraj Klović, a potom i izložbenom prostoru Kockica Muzeja grada Rijeke. Izložbom, nastalom u suradnji Muzeja grada Rijeke i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, zaokružuje se višegodišnje umjetničino istraživanje odnosa boje, svjetlosti i prirode.
Radovi predstavljeni na dvjema lokacijama nastajali su od 2018. godine do danas, a čine završnu etapu slikarskog i teorijskog istraživanja koje je Šepić započela još 2005. godine. Projekt je prvi put cjelovitije predstavljen 2009. u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti izložbom „Zemlja, Vatra, Voda, Zrak“, nakon koje su uslijedili ciklusi „Sjene“, „Livade“ i „Stabla“.
Okupljene je u ime Muzeja grada Rijeke pozdravio Zlatko Tot, istaknuvši zadovoljstvo suradnjom s umjetnicom i mogućnošću da se njezin opsežan ciklus predstavi na dvjema lokacijama.
– Moram reći da mi je bilo izuzetno zadovoljstvo raditi s umjetnicom i proći cijeli ovaj opus i sve ove slike, jer ih ima jako puno. Kao što je već spomenuto, drugi dio ove izložbe zbog toga je otvoren i u popularnoj Kockici – kazao je Tot.
Izložbu je predstavila kustosica Jasna Rodin, koja rad Miljenke Šepić prati dugi niz godina. Posebno je istaknula kontinuitet njezine likovne prakse te dugotrajno i studiozno istraživanje boje koje povezuje sve radove obuhvaćene postavom.
– Boja i priroda teme su koje obrađuje, bazirajući se na svjetlosti i koloritu spektra iz kojih se stvaraju njezine livade, stabla i sjene. Slike su istodobno stvarni, ali i gotovo nestvarni prizori, prepoznatljivi i apstraktni. Krošnje, trava i cvjetovi nisu pritom samo motivi, nego postaju polazište za istraživanje odnosa boja, sjene, ritma i prostora – objasnila je Rodin.

Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
Izložene kompozicije nastaju unutar unaprijed promišljenog sustava. Umjetnica određuje format slike, vrstu i boju biljaka te kombinira tri osnovne boje – žutu, crvenu i plavu – iz kojih razvija ostatak palete. U radovima se pojavljuju motivi lokalne vegetacije podno Učke, među njima tratinčice, trputac i različite vrste trava, kao i stabla čije su grane i listovi građeni prema jasno određenim proporcijama.
Premda se zasnivaju na preciznoj strukturi, radovi ne djeluju strogo niti nepomično. Sitni potezi kista, tonske gradacije i preklapanje obojenih ploha stvaraju dojam titranja, rasta i neprestanog mijenjanja prirode. U pojedinim radovima mogu se prepoznati tragovi impresionističkog senzibiliteta i poentilizma, no oni su podređeni prepoznatljivom autoričinu rukopisu.
– Svaki treptaj boje, svaki potez kista, svaki odnos svijetlog i tamnog dio je veće cjeline. U toj precizno građenoj strukturi ipak ostaje nešto spontano i organsko, a to je osjećaj da slika diše i vibrira. U slojevima je naglašen ritam koji smiruje pogled i vraća ga jednostavnosti – istaknula je Rodin.
Na novijim radovima uočljivo je postupno smirivanje kompozicija. Vegetativni motivi i dalje su prisutni, ali postaju pročišćeniji i odmjereniji, dok se veća pozornost posvećuje odnosu punog i praznog prostora. Kako je objasnila sama umjetnica, riječ je o nastavku dugotrajnog istraživanja koje je tijekom godina vodilo prema sve jednostavnijem i jasnijem likovnom izrazu.
– Sve je jednostavnije, sve je čistije i jasnije. Uvijek krećem od prirode, a onda dolaze boja, energija boje i energija prirode. To je jako puno posla i istraživanja, a ovo je rezultat – kazala je Šepić.
Miljenka Šepić rođena je 1955. godine u Opatiji. Nakon studija na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, slikarstvo je diplomirala 1985. u klasi profesora Carmela Zottija na venecijanskoj Accademiji di Belle Arti, a stručno se usavršavala i na akademiji u Stuttgartu. Samostalno i skupno izlaže od 1981. godine u Hrvatskoj i inozemstvu te je dobitnica brojnih međunarodnih nagrada za slikarstvo. Izložbom „Livade, stabla, sjene“ publici predstavlja cjelinu koja sažima više od dva desetljeća posvećenosti energiji boje i prirode.