ROVINJ Na temperaturi od 40 stupnjeva ljudima se ne da ni disati, a još manje obilaziti starogradsku jezgru, pa čak ni onda kad se u njoj nešto događa. I ove je godine najveća starogradska ulica Grisia, čije istovjetno ime nosi i najstarija i nekad najveća izložba pod otvorenom nebom na Jadranu, baš kao i proteklih šezdesetak godina, danima prije svečanog otvorenja izazivala pažnju Rovinjaca, ali i gostiju koji na nju stižu, izlažu ili je razgledavaju. No izložba održana tradicionalno druge nedjelje u kolovozu doživjela je fijasko.

Razlog tom fijasku ne može se ipak tražiti u isključivo vremenskim (ne)prilikama. Jest, vruće je, ali takvih je toplina u kolovozu bilo i prošlih godina, a zec leži u drugom grmu. O kojem je grmu riječ, svatko će u malom gradu rado objasniti po svom nahođenju – umjetničkom ili političkom stavu. Ostaje tek činjenica da je Grisia spala na »dva slova«, ili konkretno na desetak umjetnika pred čijim se djelima publika zaustavlja. Sve ostalo je ono drugo – ono što se moglo vidjeti je Grisia koju Rovinj živi ostalih 364 dana u godini.

Poznato je, a o tome se danima nakon Grisije tek prigodno priča, da nešto ozbiljno treba promijeniti. Međutim, konkretan odgovor nitko nije dao. A tiče se mnogih. Počevši od organizatora, djelatnika Zavičajnog muzeja, izlagača s naglaskom na slikare na Grisiji, pa i Grada koji se izložbom diči, do samih prodavača koji su nauštrb slika i umjetnina, mic po mic, ulicu pretvorili u bazar s, najčešće, odjećom i obućom »made in Turkey«, odnosno jednu veliku bižuteriji »made in China«.

U takvoj konstalaciji snaga nije bilo teško unaprijed pogoditi imena dobitnika ovogodišnjih nagrada Grisije i izdvojiti ih među 126 sudionika Grisije, od kojih ispod 40 stoji akademska titula. Dakle, ovogodišnji je žiri u sastavu Branka Benčić, Iva Körbler i Marjana Paula Ferenčić prvu nagradu dodijelio Nikoli Ražovu, autoru iz Rovinja. Druga nagrada pripala je Vladi Marteku iz Zagreba, a treća Igoru Lekšiću iz Rijeke.