Fotografije su miljama daleko od stereotipnih prikaza ženskog tijela u medijima i reklamama: umjesto fotošopiranog besprijekornog tena, ovdje nema uljepšavanja mlohave kože na trbusima, nije intervenirano u celulit na bokovima, u višak sala na leđima, u žuljeve koje su na nožnim prstima njegovih modela ostavile pretijesne sandale.
Anita Zlomislić, kustosica izložbe, vidi u tome Abadžićevu predanost misiji vraćanja dostojanstva ženskom tijelu.
– Umjetnik priziva vrijednosti koje je suvremeno doba gotovo protjeralo iz slike žene, a umjesto nje zamijenilo je lažnom slikom nastalom u photoshopu, u klinikama estetske kirurgije, u umu suvremenog čovjeka za kojega je vlastito tijelo postalo stvar, a društvu roba u reklamnoj i seksualnoj industriji. Abadžićeva suptilna društvena kritika suprotstavlja urođeni eros prirodno lijepe žene androginoj lutki iz modnih magazina – rekla je Zlomislić na otvorenju izložbe, priznajući da je kao žena imala vrlo osoban otpor temi ženskog akta, ali ju je ova izložba uvjerila da je upravo to tematsko područje podesno za misiju vraćanja dostojanstva ženama.
Abadžić je pak istaknuo kako su sve djevojke i žene na izloženim fotografijama »stvarne, obične žene«, s kojima on jedino zna raditi.
– Jednom sam trebao snimiti akt profesionalne manekenke. Pokušavao sam, ali nisam uspio napraviti ništa. Naprosto ne znam raditi s istreniranim, namještenim pozama, s umjetnim, lažnim emocijama i vodnjikavim pogledima koji su na cijeni u modnim magazinima, kaže fotograf.
Zanimanje za čovjeka u svojoj kompleksnosti – tjelesnoj, emocionalnoj i mentalnoj – Stanko Abadžić je pokazao i u svojim ciklusima uličnih fotografija Praga, Pariza, Berlina i Zagreba
– Njegov interes za akt primarno je estetski i svojim retro štihom srodan načinu na koji je promatrao intimističke vedute Jadrana, Praga ili Pariza, zaključuje Zlomislić, posebno skrećući pozornost na formalizam, optičku preciznost i pomaganje arhitekturom i pokućstvom u kreiranju kadra.
Izložba »Miris žene« ostaje otvorena do 20. ožujka.
