Volosko se pretvara u jedinstvenu galeriju na otvorenome, gdje se doista može naći iznimno dobrih i kvalitetnih radova
VOLOSKO Ne mari vrijeme mnogo za umjetnost. Upržilo sunce u Voloskom, »gori kamen« u mandraću i okolnim uličicama i trgovima, a hlad je bio vrijedan i rijedak resurs.
No, ne mari ni umjetnost mnogo za vrijeme, pa su slikari i drugi umjetnici okupljeni na međunarodnoj slikarskoj manifestaciji »Mandrać« u uvjetima primjerenijim proizvodnji željeza nego kreativnom procesi, ipak uspijevali za sebe pronaći komadić mirnog i tihog prostora u sjeni neke od vološćanskih kuća.
Neke od najtraženijih lokacija bile su smještene oko volte između caffe bara »Kon Tiki« i pizzerije »Moho« u kojemu je uvijek prisutan dobar protok zraka i temperatura par stupnjeva niža nego u okolici, a i strateški je postavljen blizu – osvježenja i okrijepe.
Stvaramo i uživamo
Nedaleko tog prolaza svoju je bazu postavio i riječki slikar Dejan Dimić, koji, kako kaže, već više od dvadeset godina dolazi na Mandrać u društvu kolega Josipa Jurasića i Siniše Popovića. Ove godine, dan mu je dobro počeo.
– Prodao sam jednu fotografiju, sad smo zaradili za piće pa uživamo. Inače, već dvadeset godina dolazimo ovamo, to nam je neki »radni odmor«. Malo stvaramo, malo uživamo u druženju, malo pijemo… Mandrać je dobra stvar, dođe tu dosta umjetnika, mogu se usporediti različiti stilovi, tehnike, a uvijek se nešto dobro i novo nauči i vidi. Inače, moji kolege i ja došli smo do zaključka da su slikari, zapravo, jedini koji nešto proizvode u današnjem društvu, objasnio je Dimić.
Kastavski umjetnik Saša Jantolek u razgledavanje slikarske ponude Mandraća pošao je u društvu svog malog četveronožnog ljubimca.
– Svake godine smo ovdje, uvijek je zanimljivo, uvijek se ima što vidjeti i doživjeti. Toga dana Volosko se pretvara u jedinstvenu galeriju na otvorenome, a doista se tu može naći iznimno dobrih i kvalitetnih radova. Razmjena iskustva i ideja, razmjena mišljenja, razgledavanje drugih radova, druženje – sve je to Mandrać, kazao je Jantolek, koji je ove godine predstavio jedan od svojih novijih radova kojeg je nazvao »Tri nonice«. Međutim, izložene su samo dvije.
Tri nonice
– E, to su ti tri nonice nakon što je podne zvonilo, kad su dve ostale i treću kritikale, zaključio je Jantolek uz osmijeh.
Takvih duhovitih epizoda nije nedostajalo na jučerašnjem »Mandraću«, pogotovo predvečer kad se sunce umorilo, a živost u lučici povećala – iako je manifestacija službeno završila dodjelom nagrada i jazz koncertom skupine Vedran Ružić Quartet, ugodni razgovori »uz čašicu« nastavili su se i dugo nakon spuštanja mraka.
