Izložba Petera Koglera: Gubitak kontrole u strogo kontroliranim uvjetima

Crno-bijele linije se svijaju i križaju oko posjetitelja, odjednom se ukrštaju u pravim kutevima i tvore rešetke unutar kojih se osjećate nemoćno, izgubljeno, poput laboratorijske životinje. Osjećaj gubitka kontrole neočekivano je snažan, a povećava ga glazba koja izbija iz zvučnika – prijeteća, zaglušujuća, hladna i lišena melodije

Zavirujete iza zastora i ulazite u veliku praznu prostoriju na čijim se zidovima, podovima i stropu projiciraju tripoidne crno-bijele zakrivljene linije. Pomalo se osjećate kao Alica koja je ušla u neki drugi, nepoznat svijet iza ogledala. Crno-bijele linije se svijaju i križaju oko vas, odjednom se ukrštaju u pravim kutevima i tvore rešetke unutar kojih se osjećate nemoćno, izgubljeno, kao laboratorijska životinja.

  Osjećaj gubitka kontrole neočekivano je snažan, a povećava ga glazba koja izbija iz zvučnika – prijeteća, zaglušujuća, hladna i lišena melodije. Kako hodate ukrug, tako se rešetke oko vas naizgled stežu, pomiču gore i dolje. Kad ponovo izađete u otvoreni prostor Muzeja suvremene umjetnosti, pomalo ste ošamućeni. Treba vam nekoliko trenutaka da se opet priviknete na poznatu sigurnost čistih bijelih zidova, da popusti manipulacija kojom vas je u svoj svijet uveo Peter Kogler. (Autor zvuka kao sastavnog dijela instalacije je Franz Pomassl, austrijski umjetnik, teoretičar i kustos, s kojim Peter Kogler surađuje već nekoliko godina.)

 Invazija štakora

Izložba uglednog austrijskog umjetnika u MSU-u, osmišljena kao mali pregled njegovih novijih radova, obilno se naslanja na ideju manipulacije, lišavanja sigurnosti i laboratorijskog eksperimenta u kojemu ne sudjelujemo svojom voljom. Sve bi to moglo funkcionirati i kao kritika modernog, otuđenog kapitalističkog svijeta koji u svom ekstremnom obliku počiva na manipulaciji.

  Kogler je sam, najavljujući izložbu, usporedio svoj rad s laboratorijskim eksperimentiranjem, a tu ideju nadopunjuje i projekcija koja se danonoćno vrti na fasadi muzeja: užurbani promet na najživljem novozagrebačkom križanju odražava i imitira hipnotički marš bijelih laboratorijskih štakora. Mnogo ih je: posrijedi je invazija. Kako se kroz križanje zaletavaju automobili, tako se fasadom uzdužno zaletavaju i glodavci.

  Ovo nije prvi put da se Kogler, trajno obuzet misijom dokidanja čvrste granice između druge i treće dimenzije, u Zagrebu predstavlja umjetničkom interpretacijom invazije bića koje pokazuju obrasce uniformnog ponašanja. Na istom su se mjestu prije nekog vremena, kao svojevrsni uvod u ovu izložbu, zatrčavale goleme, uvećane kolone mrava koji su hodom pratili ritam prometa na Aveniji Većeslava Holjevca. I mravi i miševi fasciniraju Koglera svojom visokom organizacijom.     Projekcija na medijskoj fasadi jedan je od četiri dijela izložbe. Osim prostorije s rešetkastom projekcijom, skrivene iza velike zavjese s iskrivljenim crveno-bijelim rasterom, najdojmljivi je rad onaj koji kustosica izložbe, ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, naziva virtualnim labirintom.    

Tradicija konceptualne i medijske umjetnosti

– Ovdje se događa ekspanzija slikocrteža s Koglerovim motivom cijevi, crnog printa na bijeloj podlozi. Kogler tapetama oblaže pod, zidove i strop, uvećavajući, umnažajući i povećavajući svoj poznati motiv kako bi preobrazio taj običan »kutijasti« prostor, u prostor koji na posjetitelja ostavlja dojam izgubljenosti u vremenu i prostoru, kaže Pintarić.  

  Obrazlažući zašto se cijevi provlače kroz njegov opus već desetljećima, Kogler je rekao da u tom motivu čita mnoga podznačenja.

– Čitava se ljudska komunikacija može opisati kao sustav cijevi koje nas povezuju. U suvremenoj tehnologiji, cijevi su prispodobive optičkim kabelima, a mogu se promatrati i kao krvožilni ili živčani sustav, ili pak kao sustav moždanih vijuga, istaknuo je Kogler.

  Peter Kogler intenzivno je prisutan na međunarodnoj sceni u posljednjih tridesetak godina gdje je prepoznat kao jedan od najistaknutijih predstavnika srednje generacije austrijskih umjetnika. Svoj umjetnički put započeo je osamdesetih godina usvajajući tradiciju konceptualne i medijske umjetnosti i razvijajući svoja umjetnička istraživanja na području presijecanja različitih disciplina i medija – performansa, videa, filma, slikarstva, kompjutorske umjetnosti, skulpture i arhitekture. Kompjutersku tehnologiju počeo je koristiti rano, od 1984. godine.

  – Upravo su stvaralačke mogućnosti kompjutora kao medija koji ukida fizička ograničenja puna dva desetljeća poslije, i u stvaralaštvu Petera Koglera, donijele odlučujuće impulse za stvaranje iznimno zanimljivog i dojmljivog opusa. U njegovim mnogobrojnim i u različitim tehnikama izvedenim multimedijskim projektima, virtualno je postalo područje stvarnog, a granice arhitekture dobile su novu dimenziju – kaže Snježana Pintarić.

  Bitan dio izložbe čine skulpture koje je Kogler kompjutorski osmislio, koristeći precizne geometrijske strukture koje je iz dvodimenzionalnog »prevodio« u trodimenzionalne. Tako je nastao stožasti globus, zemaljska kugla preoblikovana u kocku i piramidu…

  Najslabiji dio izložbe čine kolaži kojima se Kogler posvetio u posljednjih godinu-dvije. Na dvama zidovima izložbe, pod staklom se nalazi obilje sličica izrezanih iz časopisa: tu su pokliči iz reklama, portreti manekenki i holivudskih glumica, hrpa dopadljivih prizora ispod kojih se ne nazire neka dubina. Ti se radovi doimaju kao neprirodno »prikrpljeni« izložbi koja je, uz iznimku tih kolaža, konceptualno i filozofski promišljena i vizualno dosljedna.

  Izložba Petera Koglera ostat će otvorena do 20. veljače 2015.