Nakon izložbe »Vidljive«, koja je za cilj imala osvijestiti nužnost za ravnopravnošću i zastupljenošću autorica u muzejskim programima, u MMSU-u je otvorena izložba »Gdje je ženi mjesto?«, koja predstavlja radove iz zbirke MMSU-a koji prikazuju poziciju žene u (društvenome) okviru dvadesetoga stoljeća.

Kako je istaknula ravnateljica MMSU-a Branka Benčić, kad se prije nešto više dvije godine MMSU priključio međumuzejskom projektu »Vidljive«, smještajući u fokus istraživanje pozicije umjetnica unutar muzejskih zbirki i izložbenih programa, odnosno sakupljačkih i programskih strategija i politika, »stvoren je u okviru pripremnih radova značajan istraživački resurs koji je obuhvatio istraživanje, proučavanje i analizu muzejske građe kojoj su autorice umjetnice, to jest žene, a namjera je bila da se taj interes kontinuirano ugradi u institucionalno mišljenje, kritiku i refleksiju.«

Rjeđe izlagani radovi

– Izložba koja je pred nama, »Gdje je ženi mjesto?«, proizlazi iz različitih oblika muzejskog rada u više smjerova. Upravo iz kontinuiteta i potrebe obnavljanja institucionalnog interesa za radove umjetnica, te kontinuiranog proučavanja, tumačenja i reaktualizacije radova iz zbirki formira se ovaj fragmentaran pogled na muzejsku građu s početka i sredine dvadesetoga stoljeća, a izložba uključuje neke manje poznate ili rjeđe izlagane radove.

Izložba otvara prostor da se razmotre pozicije i prakse umjetnika i umjetnica za širi horizont preispitivanja reprezentacije žena u umjetnosti – govorimo o strategijama samoreprezentacije i reprezentacije, ulozi autoportreta i portreta, žanr scena, prikaza rada, predstavljanja privatnog i javnog prostora, interijera, intime, ulice, radi se o pitanjima subjekta i objekta, tko gleda i tko je gledan, kome pripada privatni a kome javni prostor te koji su to obrasci prikazivanja.

Izložba istovremeno ukazuje na uvjete rada i umjetničku i društvenu produkciju u određenom vremenskom razdoblju te način na koji se navedene teme i koncepti zrcale u zbirkama Muzeja, objašnjava Benčić.

Tekst Griselde Pollock »Modernizam i prostori ženskosti«, pojašnjava, ključno je mjesto koje inspirira i informira koncepte na kojima se temelji ova izložba, i ostaje upisan u alate i metode kustoskog rada, a radi se o tekstu »koji govori o konstrukciji moderniteta kao kodiranog prostora – i kako su ti kodovi uglavnom maskulini, govori o vezi modernog grada, patrijarhata i kapitalizma, kodovima proizvodnje i potrošnje, ekonomijama pogleda i tijela, te uspostavljanja prostora emancipacije i transgresije.«

Deset segmenata

Prema riječima jedne od kustosica, Ive Kelentrić, izložba s temom žene nastaje u povodu Međunarodnog dana žena, no razlikuje se od one prethodne, »Vidljive«, po tome što se žena i žensko stvaralaštvo te njezina društvena pozicija ne promatra iz ženske perspektive, ženskih autorica, već i muških.

– Svaka slika i skulptura prikazuje barem jednu ženu, međutim to nije revijalnog tona, već je izložba podijeljena u deset segmenata koji su tematski.

Svaki segment tako istražuje određenu ulogu žene u jednome od njezinih identiteta; recimo majke, pa se radi o prikazu majke s djecom u nekim radnjama i aktivnostima koje su vezane za dom i majčinstvo, zatim imamo segment koji se odnosi na ženu i na rad, na ženinu dob, kao i primjerice kontroveznu temu ženskog akta.

Kad gledamo žene u određenoj ulozi objašnjavamo zašto je prikazana u toj ulozi i na takav način, gledamo ikonografiju radova, kako je to odraz vremena, koji su društveni uvjeti te kako se sve to odražava na našu stvarnost.

Radovi datiraju u dvadeseto stoljeće, u doba moderne, pa krećemo s početkom stoljeća, a završavamo 1970. godine, što je činjenica zbog koje i sama izložba prikazuje tradicionalnije tehnike – slikarstvo, crtež, akvarel, grafike te desetak skulptura manjih dimenzija, ističe kustosica.

Radovi iz fundusa

Svi su radovi, kaže, iz fundusa Muzeja, što je i prilika »da se prošetamo zbirkama i pogledamo što imamo od ženskoga stvaralaštva koje nije suvremeno i kako je žena reprezentirana.«

– Također, prilika je to da se izvlačenjem radova vidi njegovo stanje, što ima konkretne posljedice za poslovanje muzeja, jer možemo napraviti strategiju restauracije, da bolje obradimo podatke, datiramo, evidentiramo, bolje opisujemo teme i stavimo ih, s obzirom na to da mi u povijesti umjetnosti stalno stvaramo narative o tome što je bilo, u društveni kontekst vremena, zaključuje Kelentrić.

Sama izložba potiče na aktivno sudjelovanje i kritičko razmišljanje o tradicionalnim rodnim pozicijama, a postav nalikuje zgusnutim salonskim izložbama kao prethodnicama današnje izložbene prakse, pa se izloženo ne sagledava kao niz samodostatnih umjetničkih djela, već kao dio šire društvene slike i razdiobe rada.

Sam naziv izložbe nastao je u sklopu radionice »Kako izložba nastaje? – daj detalje!«, a naslov je dala jedna od sudionica, Nena Blažević.

Kako je najavljeno, tematske legende potaknute pojedinim radovima bit će objavljene tijekom trajanja izložbe, a popratni program izložbe bit će dostupan putem mrežnih stranica te društvenih mreža muzeja. Izložba je otvorena do 17. ožujka.