Promocija u Rijeci

O ratu i ovisnosti: Autobiografski roman “Blank” glumca i producenta Feđe Štukana predstavljen u Galeriji O.K.

Katarina Bošnjak

Snimio VedranKARUZA

Snimio VedranKARUZA

Rat je izrabljivanje siromašnih ljudi, mi ginemo za bogate. Strašnih stvari sam se nagledao u ratu, u jedinicama sam bio suludim, ali kad se navikneš na taj koncept, kad prvi put vidiš mrtve ljude, raskomadane, crijeva po cesti koja staviš u auto da ne stoje tu, ruke, noge, glavu sam držao za kosu…, rekao je Štukan



U Galeriji O.K. večeras se održala riječka promocija autobiografskog romana „Blank“ sarajevskog glumca i producenta Feđe Štukana. Blank nije novo štivo na tržištu, roman je objavljen 2019. godine, ali u Rijeci do večeras nikad nije bio predstavljen.
Feđa Štukan u ovom romanu potpuno otvoreno, gotovo bez imalo emocija i bilo kakvih zadrški, progovara o svome životu kojega je ogolio do krajnjih granica – o ratu u Bosni i Hercegovini, ovisnosti o drogi i kriminalu, o svojim najgorim iskustvima i kako se iz njih izvukao. O tome je najviše i pričao na promociji, no uz to se mogla saznati i još poneka zanimljivost o životu, radu i stvaralaštvu jednoga od najistaknutijih glumaca novije generacije.

Foto galerija: Feđa Štukan predstavlja knjigu Blank u Galeriji O.K. Foto: Vedran Karuza



Dok je pričao o svom iskustvu u ratu, kazao je kako svi uglavnom znaju što se tu događalo, samo što svatko ima potrebu uljepšati svoju stranu.


– Ne mislim da je netko tu bio više zao, nego su neke strane bile više naoružane nego druge, a ne zle. Možda je sreća što mi nismo imali najviše oružja – naglasio je Štukan te dodao kako je nacionalizam kreativni nagon glupih ljudi.




– Rat je izrabljivanje siromašnih ljudi, mi ginemo za bogate. Strašnih stvari sam se nagledao u ratu, u jedinicama sam bio suludim, ali kad se navikneš na taj koncept, kad prvi put vidiš mrtve ljude, raskomadane, crijeva po cesti koja staviš u auto da ne stoje tu, ruke, noge, glavu sam držao za kosu… Prvi puta kada sam to vidio, to je bila jedna žena koja je još bila živa, čija su crijeva ispadala, jedna noga ostala, tada sam se deset godina tresao pa krenuo grickati nokte dok nisam shvatio da nečiju krv imam pod zubima – kazao je te napomenuo kako je ipak najstrašnije bilo vidjeti mrtvu djecu.


Govorio je i o svom skidanju s heroina, kako ga je tehnički spasila novorođena beba, kćer njegove sestre koju je kada se rodila primio u svoje od uboda natečene i gnojne ruke i od sramote shvatio da mora prestati.


– Sve mi je natečeno bilo, dlan još kada je krupna igla ne možeš probiti kožu, pa kada probiješ zabiješ iglu u hrskavicu. To dijete me natjeralo da razmislim, kad bude poraslo pa vidi sliku i kažu joj “ovo ti je ujak, on je umro”.


– Sjetim se svega toga, naročito kad odem kod mame u stan pa u wc, to je mjesto gdje sam se najviše puta roknuo, ali to je samo flash u mojoj glavi od kojeg se stresem i naježim. Uspio sam da sredim i svoj temperament, natjerao sam sebe da počnem da treniram i idem u teretanu – kazao je Feđa.


Osim što je autobiografski roman “Blank” je također i jedan svojevrsni dokument vremena, svjedočanstvo jedne proživljene mladosti u ludim i teškim vremenima, a sadrži i brojne informacije i crtice o ratnim događanjima koje je teško naći u drugim knjigama.
Inače, roman Blank nikada i nije trebao biti objavljen, njegovo pisanje Feđa Štukan praktički je započeo na nagovor Angeline Jolie i Brada Pitta tijekom snimanja filma “U zemlji krvi i meda”. Roman je preveden na talijanski, francuski i engleski jezik i danas je obavezno štivo na mostarskom sveučilištu, ali i na prestižnom londonskom Goldsmith sveučilištu.