Uspjeh mlade britanske pjesnikinje Nikite Gill, koju mnogi uspoređuju s već afirmiranom i svjetski poznatom Rupi Kaur, još je jedan nedvojbeni dokaz kako su društvene mreže pomogle uzletu lirike kao književne vrste. Naime, mogućnost da pjesma ili cijela zbirka praktično u trenu objavljivanja bude dostupna online, dopada se mnogima jer znači da željenu knjigu ne morate kupovati u knjižari ili posuđivati u knjižnici, već se odmah »baciti« na nju na ekranu računala ili zaslonu mobitela.

Pritom, što je i logično, poezija ima veliku prednost pred ostalim književnim rodovima, ponajprije stoga jer čitanje pjesama traži puno manje vremena od bilo kojeg dramskog ili proznog teksta.

Doda li se svemu ovome i činjenica da su, koliko god to bilo donekle i kontraditkorno, društvene mreže idealan poligon za ispovijedanje i traženje supatnika, onda dolazimo do temeljnih odrednica recepta po kojem je ova mlada britanska autorica indijskog podrijetla posljednjih godina izazvala popriličnu pažnju, a njena druga zbirka lirike pod nazivom »Wild Embers« doživjela je tri godine nakon prvog objavljivanja u Engleskoj, zahvaljujući zagrebačkom izdavaču »Stilus« i prevoditeljici Iri Martinović, i prijevod na hrvatski jezik.

Emocionalne krize

Podnaslov ove zbirke je »Pjesme pobune, vatre i ljepote«, što sasvim dobro određuje temeljne smjernice iz kojih je nastala lirika ove autorice, a koji su, više je no očigledno, vezani za težak i bolan emocionalni poraz, odnosno raskid veze, nakon kojeg je bila toliko psihički i duhovno slomljena da je cijeli život izgubio smisao.

Na svu sreću priča nije završila ni loše, a kamoli tragično i to iz jednostavnog razloga što se Gillova kroz potpuno okretanje samoj sebi, promišljanje i analiziranje ne samo te neuspješne veze, već i cijelog svog života, ali i života kao dara univerzuma, spasila i izbjegla potpuni poraz ili tavorenje u samosažaljenju, što joj je itekako prijetilo.

Ta je spoznaja, kao svojevrsna završna poruka, istaknuta već na prvoj stranici ove zbirke u pjesmi »Čudo«, a potom se u niz navrata i na niz različitih načina iznosi ideja o tome kako su svi ljudi dio svemirske vječnosti i svemirske prašine, pa stoga nema nikave potrebe uništavati svoj život i patiti zbog nekoga tko te ne voli, ne cijeni ili nije u stanju prepoznati sve što za njega činiš.

Do te je spoznaje autorica došla potpunim okretanjem samoj sebi, a upravo to na indirektan način savjetuje i svima koji, iz najrazličitijih razloga, dođu u velike emocionalne i psihološke krize.

Samorazgovori

Naravno, to »zagledavanje« ne u svoju bol, već u sebe samu neizostavno traži i vlastiti samooprost prema svemu loše učinjenom i pogrešno odlučenom, ali istodobno predstavlja i stvaranje prvih temelja za samopouzdanje, smirenje i sigurnost.

Ova je knjiga lirike, dakle, u velikoj mjeri okrenuta vrlo popularnoj self-help literaturi, a to je uočljivo već i iz naslova niza pjesama – »Tvoje srce nije bolnica«, »Razgovori s mojom mentalnom bolešću«, »Odlučiti«, »Umijeće nenedostajanja«, »Tvoja trauma«, »Ocean zacjeljenja«, »Samoobnavljanje«, »Podsjetnik za iscjeljenje«…

Ti »samorazgovori« Nikite Gill čitatelju su preneseni kroz slobodne stihove, što je svakako lakše i jednostavnije od poštovanja odredbi vezanih za stih i metriku. Štoviše, njeni su stihovi vrlo često bliski jednostavnom pripovijednom stilu, bolje reći kratkim proznim sentencama natopljenim ponekad lirikom.

Tako je, primjerice, pjesma »Dečki su dečki« kroz stihove bez puno lirskog prepričan događaj koji, prenesemo li ga u prozu, ništa ne, gubi niti dobiva. Još je bliža tom izjednačavanju proze i stiha pjesma »Istina o umjetnosti«, a povezanost s prozom lako je uočiti i u nizu pjesama koje obrađuju ženske likove stvorene u proznim djelima, bilo da su u pitanju bajke (Trnoružica, Snjeguljica, Pepeljuga, Crvenkapica…) ili junakinje djela antičke književnosti (Afrodita, Artemida, Atena, Perzefona, Hera…).

Feministička lirika

»Divlje iskre« bez imalo sumnje su i feministička lirika pri čemu se kroz nekoliko pjesama, posebno u izvrsnoj »Naučena bespomoćnost«, itekako dobro uočava vjekovna uloga žene kao žrtve u svijetu muškaraca prema kojima Gillova, nakon svega što je proživjela, iskazuje priličnu netrpeljivost i nesklonost.

Stihovi Nikite Gill nude poeziju vjere u sebe, govore o spremnosti za novi početak i zaboravu, odnosno zanemarivanju onog što je bilo loše. »Divlje iskre« lirska su analiza emocija, duha i psihe žene koja je doživjela psihički i emocionalni slom, ali se uspjela podići te postati jača i krenuti dalje sa životom.

Priča o njenom psihičkom i duhovnom ozdravljenju svakako može biti od velike pomoći svima koji proživljavaju ili su proživjeli slično, pa stoga i ne čudi popularnost ove autorice i ove zbirke poezije koja će zasigurno i u Hrvatskoj naći puno štovatelja.

Instapjesnikinja

Nikita Gill rođena je u Belfastu u obitelji indijskog bračnog para, koji je u tom trenutku živio u Sjevernoj Irskoj. Nekoliko mjeseci po njenom rođenju vraćaju se u New Delhi, gdje Gill odrasta i završava studije dizajna i primijenjene umjetnosti.

Prvi su joj stihovi objavljeni kad je imala 12 godina, a zanimljivo je da je nudeći svoju prvu i drugu zbirku poezije dobila 137 odbijenica od izdavača. Debitantsku zbirku pod naslovom »Your Soul Is A River« objavila je 2016. godine, a potom su slijedile: »Wild Embers: Poems of rebellion, fire and beauty« (2017.), »Fierce Fairytales: & Other Stories to Stir Your Soul« (2018.), »Great Goddesses: Life lessons from myths and monsters« (2019.) i »Your Heart Is The Sea« (2019.).

Zbog korištenja društvenih mreža (na Instagramu ima 599. 000 pratitelja), smatraju je jednom od najuspješnijih tzv. Instapjesnikinja. Uzori su joj, između ostalih, Sylvia Plath, Dr. Maya Angelou i Robert Frost. Uz poeziju okušala se i u kratkim pričama te drami, a trenutačno radi na svom prvom romanu.