Foto N. BLAGOJEVIĆ
Setlista je kombinirala emocionalno jače i ritmički čvršće trenutke, pa su se nizale "Ljeto '85", "Htio bi da me voliš", "Mafija", "K1", "Puno poslije", "Ljubav", "Supermama" te "Zdenka i vanzemaljci"
povezane vijesti
Sinoćnji koncert grupe Pips, Chips & Videoclips u riječkom Pogonu bio je tipičan primjer zašto ovaj bend i dalje ima vrlo živu koncertnu reputaciju: ne zbog spektakla, nego zbog intenziteta njihovog nastupa.
Pogon je bio pun, a atmosfera od početka nabijena: zagušljiv zrak, konstantan pokret u publici i onaj osjećaj da se koncert više događa u tijelu nego što se promatra izvana. Rijeka je pritom odradila ono što se od nje očekuje na ovakvim svirkama, publika je većinu pjesama znala od prve do zadnje riječi, bez obzira radi li se o starijim hitovima ili novijem materijalu.
Bend je ušao u standardno čvrstom, uigranom modu. Ripper je bio u punoj formi, bez viška komunikacije, ali s jasnom kontrolom prostora i ritma koncerta, držeći pažnju više energijom nego govorom između pjesama. Ostatak benda djelovao je sinkronizirano i sigurno, bez lutanja, što je njihov već dobro poznati live potpis.
Setlista je kombinirala emocionalno jače i ritmički čvršće trenutke, pa su se nizale “Ljeto ’85”, “Htio bi da me voliš”, “Mafija”, “K1”, “Puno poslije”, “Ljubav”, “Supermama” te “Zdenka i vanzemaljci”. U tim se pjesmama najbolje vidjela dinamika večeri, između kolektivnog pjevanja i gotovo klupskog pritiska zvuka, a koncert je stalno balansirao između nostalgije i sirove energije.
Završni dojam: svakako je to bio koncert bez viška estetiziranja, ali s visokom razinom izvedbene sigurnosti i emocionalnog naboja. Ništa nije bilo slučajno, ali ništa nije bilo ni pretjerano režirano, upravo ono što Pipsi uživo već godinama konzistentno isporučuju.
