Trećina flote hrvatskih plivaričara na jednom mjestu, u malom akvatoriju. To je uobičajena praksa gotovo svake jeseni. Mala plava riba, konkretno srdela, koncentrirana je u ovom dijelu godine na sjevernom Jadranu.
povezane vijesti
Proteklog tjedna Rijeka je nakratko bila centar hrvatskog ribarstva. U riječkoj luci, u njenom putničkom dijelu, vezano je bilo najviše ribarskih brodova, više nego bilo gdje u našem dijelu Jadrana. U jutarnjim satima iskrcavali su ulove. Pa su u toku dana mirovali vezani uz lukobran i – u predvečerje isplovljavali. Jasno, u potragu za ribom, za novim ulovima.
Impresivnu sliku nudio je pogled na molo longo u jutarnjim satima, u trenucima smjene noći i dana.
Mnoštvo brodova, hladnjača raznih registracija, gužva kakvu je moguće doživjeti jedino među ribarima prilikom iskrcaja, i to kad ih je puno na istom mjestu. Upravo je tako bilo u Rijeci proteklih dana. Jednog jutra ribu je iskrcavalo 35 brodova. Tako mi je rekao Ive Bočina. Svijetlilo je 47 brodova, kaže Darko Jaković, zapovjednik broda Tureta. Trećina flote hrvatskih plivaričara, kojih je aktivno 150. Ne pamtim da sam bilo kada vidio toliko ribarskih brodova na jednom mjestu. Jesam jednom, ali u ribarskom mjestu Kali na otoku Ugljanu. Kaljani su, ipak, prvi ribari hrvatskog mora. U tom mjestu skoro svaka kuća ima ribara. Onaj tko nema vlastita broda, zaposlen je na ribarskom brodu!
Dupini dirigiraju poslomUlovi su daleko ispod razine uobičajenih jesenskih mrakova, govori nam Darko Jaković. Prvih dana ovog mraka lovilo se nešto bolje, i do pet tona. Ali je kratko trajalo, sada se prosjek kreće oko tone. Nekad smo znali dizati po desetak i više tona. Teško je naći stvarno objašnjenje. Puno je dupina, oni nam dirigiraju poslom, što nije dobro. Sve čekamo da se riba pojavi, a nje nema. |
Na relativno malom prostoru sjevernog Jadrana okupilo se mnogo brodova. Doplovili su gotovo pa s čitave obale, iz Istre i Dalmacije, ponajviše sa srednjeg Jadrana. To nije ništa novo ili iznenađujuće, već uobičajena praksa gotovo svake jeseni. Mala plava riba, konkretno srdela, koncentrirana je u ovom dijelu godine na sjevernom Jadranu. Ponekad je uz zapadnu obalu Istre, drugi put u Kvarneru i Riječkom zaljevu. Često, međutim, vremenske prilike određuju mjesto rada i iskrcaja.
Sve zbog srdele
Svi brodovi praktički su došli zbog jedne ribe – srdele. Jasno je, love se i inćuni, papaline, ali sada je štajun od srdele, vrijeme njena najboljeg lova. Sve ono što je propušteno za prethodnih mrakova nekad se moglo nadoknaditi u tri jesenska mraka. Teško će se to ostvariti ove jeseni, čak i uz bogate ulove, a takvih zasad nema. Razlog je jednostavan – limitirani ulovi. Kad se ispuni ulovna kvota, a to je 100 tona po mraku, brod mora prekinuti ribolov. Molaj cimu, pali motor i – pravac matična luka. Na čvrsti vez do sljedećeg mraka.
Pisao sam nedavno, listopadski mrak nije se baš iskazao, tek pri kraju donekle je popravljen dojam. Drugi jesenski mrak počeo je bolje, ali se nije tako nastavio. Vremenske prilike nisu najpovoljnije. Neku večer, kad je puhalo jako jugo, većina brodova nije isplovila, radilo ih je svega pet – šest, ako ne i manje. Na početku mraka svijetlili su u Kvarnerskom i Riječkom zaljevu. Kasnije, kada je zapuhalo jugo, svi su se povukli u Riječki zaljev. Nastala je gužva na moru i još veća na kopnu, u riječkoj luci.
Sjećanje na davni događajSadašnja masovnost brodova u riječkoj luci vraća sjećanje na jedan davni događaj. Možda je tada bilo više brodova u lučkom akvatoriju. Zbilo se to još u prošlom stoljeću. Sredinom devedesetih ribari su prosvjedovali, štrajkali i blokirali luke. U Rijeci se tada skupilo mnogo kvarnerskih ribara sa svojim brodovima. Danima su stajali vezani uz gatove, po četiri, pet brodova jedan do drugoga. Povod je bilo skupo pogonsko gorivo. Neću sada ponavljati tadašnju priču o ribarskoj nafti i njenoj cijeni, puno bi prostora uzela. Moram, međutim, spomenuti da je taj prosvjed bio uspješan. Njegov je rezultat plavi diesel, jeftinije gorivo što ga ribari koriste za pogon svojih plovila. Zajedno s njima dobili su ga i poljoprivrednici! |
Srećom, ribari su složni, ne smetaju jedan drugome i međusobno se pomažu.
U četvrtak vrijeme je bilo nešto povoljnije pa se glavnina brodova spustila u Kvarner. Pitanje je koliko će tamo raditi, budući da vremenska prognoza nije dobra? Neki brodovi vratili su se prema matičnim lukama, na svoja standardna lovišta. Da su na sjeveru ulovi bogati zacijelo ne bi mijenjali ribolovno područje. Uz prosječne ulove bolje im je raditi »na domaćem terenu«, troškovi su manji.
Pogled s balkona
Vjerujem da su proteklih večeri i noći, sa svojih prozora i balkona mnogi Riječani, također, pratili ribarske brodove u Riječkom zaljevu. Gotovo pa je nemoguće da nisu vidjeli mnoge brodove, odnosno njihova svjetla. Istina je, za svakog mraka svijetli se u Riječkom zaljevu, ali se toliko mnoštvo brodovlja rijetko viđa. I što zaključiti kad se vidi takvu sliku? Bit će friške ribe, ujutro obavezno treba posjetiti ribarnicu!
Podsjetimo one koji ne poznaju ribarstvo, ili o njemu malo znaju. Mala plava riba lovi se okružujućim mrežama – plivaricama. Prethodno se svijetli više sati, čak i čitavu noć. Svjetla su jaka, instalirana na brodu. Zato se moglo praktički pa prebrojiti brodove što su svijetlili u Riječkom zaljevu. Do prije desetak, petnaestak godina svijetlilo se drugačije – s matičnog broda i iz dva kajića.
Hoćemo li i sljedećih dana gledati mnoštvo brodova pred Rijekom i u riječkoj luci? Teško je bilo što unaprijed govoriti. Ribarstvo je u mnogim segmentima nepredvidiva djelatnost. Ribari prvenstveno idu za ribom, traže je na morskom prostranstvu. Uz to, odlučujući su faktor vremenske prilike. Kad zapuše bura, ili jako jugo, više nije važno gdje ima ribe, a gdje nema. Za rad se traži pozicija negdje u zavjetrini, u krajnjem slučaju brod ostaje i na vezu. Treba pogledati kroz prozor, izaći na balkon – u trenu ćemo sve znati. Neku večer sam brojio, bila su samo četiri broda u Riječkom zaljevu.
