Postoje dani kada se osjećate sasvim dobro, a onda provedete pola sata s osobom koja je nervozna, nezadovoljna ili ljuta i odjednom primijetite da se i vaše raspoloženje promijenilo. Možda ste nakon razgovora s kolegom postali napeti ili vas je partnerova zabrinutost toliko zaokupila da ste ostatak večeri proveli razmišljajući o njegovim problemima.

Iako je prirodno suosjećati s drugima, stalno preuzimanje tuđih emocija može postati iscrpljujuće. Posebno ako imate osjećaj da ste odgovorni za raspoloženje ljudi oko sebe ili da morate pronaći rješenje za svaki njihov problem. Zašto se to događa i kako naučiti razlikovati vlastite osjećaje od tuđih?

Zašto tako lako preuzimamo tuđe emocije?

Jedan od razloga krije se u emocionalnoj zarazi, psihološkom fenomenu zbog kojeg se raspoloženja i emocionalne reakcije mogu prenositi među ljudima.

Kada razgovaramo s nekim tko je uznemiren, često nesvjesno reagiramo na njegov ton glasa, izraz lica i govor tijela. Naš se emocionalni odgovor može prilagoditi onome što opažamo, čak i kada za to nemamo konkretan razlog.

Takva sposobnost važna je za međuljudske odnose jer nam omogućuje da prepoznajemo kako se drugi osjećaju i primjereno reagiramo. Međutim, problem nastaje kada tuđe emocije počnu određivati naše raspoloženje i ponašanje. Osobe koje su posebno osjetljive na emocionalne signale drugih ljudi mogu primijetiti da ih napeti razgovori, sukobi ili negativno raspoloženje okoline snažnije pogađaju.

FOTO: iStock

Empatija ne znači da morate osjećati isto što i druga osoba

Empatija je sposobnost razumijevanja i suosjećanja s tuđim iskustvima. No postoji važna razlika između razumijevanja nečijih osjećaja i njihovog preuzimanja.

Primjerice, možete razumjeti zašto je prijatelj tužan i pružiti mu podršku, a da pritom ne provedete ostatak dana osjećajući istu tugu.

Problem se često pojavljuje kada suosjećanje preraste u osjećaj odgovornosti. Tada se može javiti potreba da drugu osobu odmah utješite, popravite njezino raspoloženje ili riješite problem koji je muči. Važno je osvijestiti da možete biti podrška nekome, a da pritom ne morate nositi njegov emocionalni teret.

Kako prepoznati da preuzimate tuđe emocije?

Ponekad je teško primijetiti koliko na nas utječu ljudi s kojima provodimo vrijeme. Ipak, određeni obrasci mogu upućivati na to da previše prostora dajete tuđim osjećajima.

Možda primjećujete da vam se raspoloženje naglo mijenja nakon razgovora s određenim osobama, da osjećate krivnju kada ne možete pomoći ili da vas tuđi problemi zaokupljaju dugo nakon što je razgovor završio.

Još jedan znak može biti potreba da stalno provjeravate jesu li ljudi oko vas zadovoljni. Ako je netko neraspoložen, automatski pretpostavljate da ste nešto pogrešno napravili ili osjećate potrebu da situaciju popravite. Takve reakcije ne znače nužno da postoji ozbiljniji problem, ali mogu biti znak da je vrijeme za jasnije emocionalne granice.

Kako prestati preuzimati emocije drugih ljudi?

Prvi korak je naučiti prepoznati što zapravo osjećate. Kada primijetite naglu promjenu raspoloženja, zapitajte se jeste li se tako osjećali i prije razgovora ili susreta s određenom osobom. Ta jednostavna provjera može vam pomoći razlikovati vlastitu emocionalnu reakciju od utjecaja okoline.

Jednako je važno prihvatiti činjenicu da niste odgovorni za tuđe raspoloženje. Možete saslušati prijatelja, pokazati razumijevanje i ponuditi pomoć, ali ne možete kontrolirati kako će se druga osoba osjećati.

Postavljanje granica pritom ne mora značiti prekid odnosa ili izbjegavanje teških razgovora. Ponekad je dovoljno reći da trenutačno nemate kapaciteta za određenu temu ili da vam treba malo vremena za sebe.

Ako vas je razgovor emocionalno iscrpio, pokušajte napraviti kratku pauzu. Šetnja, nekoliko minuta mirnog disanja ili aktivnost koja vam odgovara mogu pomoći da se ponovno usmjerite na vlastite potrebe.

FOTO: iStock

Ne morate popravljati svačije raspoloženje

Jedna od korisnijih promjena koju možete napraviti jest odustajanje od uvjerenja da je vaša zadaća usrećiti ljude oko sebe. Netko može biti ljut, razočaran ili tužan, a da vi pritom niste učinili ništa pogrešno. Isto tako, druga osoba ima pravo na svoje emocije, čak i kada su vam neugodne.

Umjesto automatskog traženja rješenja, ponekad je dovoljno saslušati i pitati želi li osoba savjet ili samo prostor za razgovor.

Time pokazujete razumijevanje, ali istovremeno čuvate vlastitu emocionalnu energiju. Zdrave emocionalne granice ne znače nedostatak empatije. Upravo suprotno, one vam omogućuju da budete prisutni u odnosima bez osjećaja da morate preuzeti svaki problem i svaku emociju ljudi oko sebe.

A kada naučite razlikovati ono što osjećate vi od onoga što osjećaju drugi, lakše ćete zadržati vlastitu emocionalnu ravnotežu, čak i kada ljudi oko vas prolaze kroz zahtjevna razdoblja.