Nekoliko koraka

Trećina dječaka smatra da im društvo nalaže skrivanje osjećaja. Kako im reći da ih trebaju pokazati?

Dijana Ljubanović

Foto: IStock

Foto: IStock

Ograničavajuće muške norme mogu nanijeti značajnu štetu i prisiliti ih da se u osnovi odreknu dijela sebe.



U nedavnom istraživanju, jedna trećina dječaka rekla je da vjeruje da društvo od njih očekuje da sakriju osjećaje kada su tužni ili prestrašeni, a druga trećina smatra da društvo očekuje da budu žilavi i potisnu emocije kad se suoče s teškim događajima.


Ove ograničavajuće muške norme mogu dječacima nanijeti značajnu štetu i prisiliti ih da se u osnovi odreknu dijelova sebe.


Društvo očekuje da će dječaci zakopati dijelove sebe koji se tiču ​​osjećaja i povezanosti. Nije sve na roditeljima, institucije također imaju važnu ulogu, ali roditelji mogu poduzeti jednostavne korake kako bi odgojili dječake koji ne bježe od svoje emocionalne ranjivosti.




Evo nekoliko takvih koraka za mame, tate i druge njegovatelje koji moraju imati na umu kada je u pitanju odgoj sinova.


Ciljano odredite vrijeme za povezivanje


Jedna od najmoćnijih stvari koje roditelji mogu učiniti za svoje sinove, posebno kako djeca postaju starija, namjerno je stvaranje prostora za visokokvalitetnu vezu.


Dobar način je da na primjer otac stvori prostor kako sa sinom šetao psa oko bloka. Važno je dječaku dati do znanja da barem ima toliko vremena da iznese sve ono s čime bi se mogao emocionalno boriti. Te su šetnje postale sidro za razgovor o svemu što mu je na pameti.


djecak

Foto: iStock


Pomozite im da definiraju svoje osjećaje


Jedna od najkorisnijih stvari koju roditelji mogu učiniti kako bi pomogli svojim sinovima da zadrže urođenu emocionalnu ranjivost s kojom su rođeni jest naučiti ih kako definirati to što osjećaju, piše Hufftington Post.


Važan je dio razvoja onoga što neki stručnjaci nazivaju “EQ” ili emocionalnom inteligencijom, a može čak i stvarno mladim mališanima pomoći da shvate da je to u redu i da se osjećaju teške emocije. I vrijedi prilagoditi se tim emocijama, umjesto da ih pokušate potisnuti. Mogli biste reći nešto poput: “Kad plačeš, to mi pokazuje da si tužan i to mi pomaže jer inače ne bih znao da te nešto uznemirava.“


Rano započinjanje takvih vrsta razgovora i ulaganje truda može pomoći dječacima da postave temelje da znaju kako mogu doći k vama s bilo kakvim emocijama tijekom života.


Kultura muškosti koja prožima dječaštvo još uvijek je nešto što je u velikoj mjeri nevidljivo, podrazumijeva se i normalizira.


Djeca imaju tendenciju “prebaciti prekidač” oko 12. godine, a tada prestaju doživljavati svoje roditelje kao najvažnije izvore informacija i povezivanja u svom životu i počinju više gledati na svoje vršnjake.


A za neku djecu, “uklanjanje ranjivosti” započinje i prije toga. To ne znači da se razvijanje emocionalne inteligencije može učiniti samo kad su djeca stvarno mlada, ali dobro je započeti ranije.


Također, ako imate starije sinove koji su prije bili otvoreniji prema vama što osjećaju i prolaze kroz emocije, ali to više ne čine, apsolutno biste im trebali dati do znanja da primijetite. Recite im što vam nedostaje. Pomozite im da shvate da nema osude ili sramoćenja.


Foto: iStock


Sami modelirajte ranjivost


Ako želite da se djeca priklone svojoj ranjivosti, važno je pokazati im da ste i vi emocionalno ranjivi. To je sve veća istina kako djeca postaju starija i starija. Ako ste superstoični, ali tražite od djeteta da bude emocionalno i ranjivo s vama, čut će što se kaže – i bit će u sukobu.


Neki se očevi mogu posebno truditi izraziti emocionalnu ranjivost jer su ih sputavale restriktivne rodne norme. Mnogi tate su toliko zahvalni što se svijet promijenio i dao dopuštenje da dijele te osjećaje. Važno je modelirati emocionalnu bliskost u smislu odnosa prema sinovima i drugima, tako da oni imaju uzore kako to izgleda.