Svjedočanstva Margaret Atwood nastavak je distopijskog romana Sluškinjina priča iz 1985. koji je ponovno oživio nakon što je po njemu kreirana istoimena televizijska serija 2017.

Doduše, samo je prva sezona serije nastala prema romanu dok su se za scenarij druge dvije sezone pobrinuli stručnjaci iz Hulu produkcije uz veliku pomoć same Atwood, dodatno zaoštrivši odnose i razlike među članovima društva.

Tolika zainteresiranost javnosti za jednu televizijsku seriju, odavno nije zabilježena.

Mnogi su se zgražali, neki nisu mogli odgledati dalje od početka ove priče jer muka, bol, nepravda, seksualno nasilje, eksplicitne slike vješanja i tiranija bili su previše za one senzibilnijeg karaktera.

No, znatiželja i nada da će ipak pobijediti pravda, zadržali su velik dio publike koja je iz svih krajeva svijeta ostala prikovana za televizijske ekrane.

Hraneći svoj bunt i neslaganje sa sustavom koji uništava svaki oblik čovječnosti.

Stoga su čak i oni koji ne vole nastavke romana, s radošću i interesom dočekali Svjedočanstva jer ostavljaju prostor za priželjkivanje sretnog završetka i oslobađanje seksualnih ropkinja.

Možda je utopija, ali težnja svjetlijoj budućnosti, sasvim je legitimna. Ovo je djelo osvojilo nagradu Booker 2019. i čini se kako pred očima autorice raste u klasik, remek-djelo moderne književnosti.

Koji ljubitelj Sluškinjine priče ne bi volio zaviriti u Svjedočanstva? Onaj drugi dio medalje, verziju ispričanu iz perspektive onih čije se riječi, a pogotovo misli nisu čule kroz prvi dio priče.

Distopijski roman – kreiranje budućnosti od grešaka prošlosti

Od Orwella do Atwood, u njihove je izmišljene svjetove utkano sve ono što su proživljavale generacije davno prije njih. I za koje nije isključeno da će, moguće, na svojoj koži osjetiti i neke generacije nakon njih.

U tome je važnost i veličina distopijskog žanra koji opominje modernog čovjeka jer na šokantan način upozorava u što bi se mogao pretvoriti svijet ukoliko tiranske ideje dobiju zamašnjak i kreiraju svakodnevicu po svojoj mjeri gradeći teokratsku državnu tvorevinu punu straha, osude, oštro definiranih uloga i isključivosti kakav je Gilead.

FOTO/Marko Turkalj

Sluškinjina priča u teokratskoj državi Gilead

Sluškinjina priča dobila je na težini kroz detaljne opise emocionalnih proživljavanja najpotlačenijih članica društva – sluškinja koje su se našle u Gileadu kao strojevi za rađanje i to potpuno nepripremljene i šokirane novom ulogom, obilježene ritualnim silovanjima i dehumanizacijom.

Glavni lik – Offredova, odnosno June, personifikacija je cijele jedne klase koja je živjela u modernoj Americi neopterećena okolinom i društvenim normama.

Po svojim pravilima uz parolu „živi i pusti druge da žive“.

Zanimljivo je da je njena majka bila aktivna feministica koja je doživjela da generacija njene kćeri odrasta u slobodnoj zemlji, dok njena unuka ne.

Dok su se jedni bavili svojim zanimanjima, osobnim interesima, uživali u individualnim slobodama i blagodatima moderne Amerike, zavladali su oni koji su promišljali kako uspostaviti sustav u kojemu će drugi igrati po pravilima njihove interpretacije boga.

Sustava u kojem nema mjesta za slobodu i individualnost. Naprotiv, ona se gušila.

Baš kao što se gušilo obrazovanje, posebno djevojčica i kao što se gušilo slobodno mišljenje, sloboda izražavanja, kretanja, samostalnost, sloboda izbora, ekonomska neovisnost…

FOTO/Marko Turkalj

Svjedočanstva nose tračak optimizma

Noseći u sebi sjećanja na neka sretnija i komotnija vremena, cijela generacija žena našla se u dodijeljenim im ulogama kojih su se gnušale. Na čitatelja se prelijevao osjećaj anksioznosti i  bijesa. Snažan osjećaj boli, razdvojenosti od najmilijih, brutalnost i nepravda na svakoj je stranici prvog dijela knjige, a Svjedočanstva od samog početka nose iskru vedrine i nade.

Već na naslovnoj strani se vidi silueta djevojčica, unutar slike sluškinje, s podignutim rukama kao simbol oslobođenja. Na zadnjoj korici je djevojčica – ona generacija koja je odgojena u Gileadu bez osjećaja tuge za prošlim, boljim vremenima.

I upravo je ta djevojčica u fokusu.

Oni koji priželjkuju June ili Offred kao pripovjedačicu, neće je pronaći u ovoj knjizi.

Tri perspektive ženskih likova koje naslućuju kraj Gileada

“Jesi li me ti uzela i nosila?”, priupitala bih. “Odnijela iz šume?”. Priču sam znala napamet, no voljela sam je iznova slušati.

Svjedočanstva su ispričana kroz tri perspektive. Jedna je perspektiva djevojčice koja je odrastala u Gileadu, druga je perspektiva djevojčice odrasle u liberalnoj Kanadi, a treća, najintrigantnija i mnogima, najzanimljivija je perspektiva Tetke Lydije – omraženog lika negativke, visokopozicionirane žene u Gileadu koja trenira nove generacije žena i drži pod kontrolom one u kojima se morao ubiti duh slobode u svim njenim oblicima.

“Mi trebamo iskušati tjelesne napasti vanjskoga svijeta kako bismo ih razumjele i potom ih odbacile u svom srcu.”

Traganje za odgovorima i potraga za identitetom s jedne strane i priča Lydije koja je prije svoje okrutne uloge, bila osoba kojoj se malo toga može zamjeriti.

Odvjetnica, posvećena žena koja je kroz svoju karijeru branila žene i bila vrlo cijenjena u svom području rada, u Sluškinjinoj priči postala je njihova noćna mora.

Posebno intrigira spisateljičino nijansiranje njene ličnosti – uvijek odana figura svakog sustava, legalistica i poslušnica, prikazana je i u izdanju u kojemu se nazire oprečnost njenih osobnih misli i stavova i onoga što predstavlja, radi i kako djeluje.

Prilagodljivost u svrhu opstanka i nije tako stran pojam, zar ne?

FOTO/Marko Turkalj

“U toj mojoj nepostojećoj zemlji stvari su već godinama išle nizbrdo.

Poplave, požari, tornada, oluje, suše, nestašice vode, potresi. Previše ovoga, premalo onoga.

Trula infrastruktura – zašto nitko nije isključio nuklearne reaktore prije nego što je bilo kasno?

Propast gospodarstva, nezaposlenost, pad nataliteta. Ljudi su strahovali.”

S obzirom da je radnja smještena 15 godina nakon uspostave okrutnog režima, polako se naslućuje njegovo slabljenje, oštre razlike, podijeljenost, tortura, strah i sukobi članova poretka poljuljali su temelje Gileada.

Nedodirljivi i obespravljeni neminovno rađaju urote i podrivanja nepravednog sustava koji guši svaki potencijal za napretkom, pogotovo onih koji nisu pripadnici najviše klase. 

Sve su ovo razlozi zašto je priča toliko aktualna, pogodna za analizu postojećih sustava, ali i onih koje poznajemo iz povijesti. Kontrasti i borba, otpor i pitanja koja se nameću, počela su izjedati moćni Gilead. I predstavljaju još jednu opomenu članovima društava koji čitaju ovo djelo. Apologeti nasilja i silovanja uz vječno “ali”, prisutni su u društvenom i javnom životu suvremenog vremena i izvan knjige. Kroz Sluškinjinu priču može se dobiti slika što se događa ako se takvim stavovima ne stane na put, a s druge strane Svjedočanstva su štivo koje će dodatno objasniti problematiku kroz introspektivni pristup i ulijevanje nade da može i drugačije.