MOJ NAJLJEPŠI VRT

Mali urbani vrt Damira i Branke u Pinezićima: Volja, želja i vizija su presudne

Jelena Sedlak

Damir, unuk Fran i Branka Drk, Foto: Marko Gracin

Damir, unuk Fran i Branka Drk, Foto: Marko Gracin

Rijetkost je vidjeti vrt koji se od početka nastajanja držao prvobitne vizije vlasnika i u konačnici poprimio upravo onaj izgled koji su mu namijenili. Takav je vrt zagrebačke obitelji Drk, započet prije samo dvije godine, a sada im je u njemu tako lijepo da se planiraju trajno doseliti u naselje Njivine u Pinezićima



Rijetkost je vidjeti vrt koji se od početka nastajanja držao prvobitne vizije vlasnika i u konačnici poprimio upravo onaj izgled koji su mu namijenili. Takav je vrt zagrebačke obitelji Drk, započet prije samo dvije godine, a sada im je u njemu tako lijepo da se planiraju trajno doseliti u naselje Njivine u Pinezićima.


Oleanderi boje vanilije, kakvi se mogu vidjeti na Iloviku, formirani u obliku stablašica, u čijem podnožju je kamen kao malč, uz mnoge druge biljke pridonose otmjenom ugođaju ovog malenog urbanog vrta.


Foto: Marko Gracin



– Vidjeli smo ih na Iloviku i odmah odlučili da ćemo ih posaditi i u svom vrtu. Sve smo sami planirali, raspitujući se u rasadnicima, tražeći na internetu i razgledavajući okolne mediteranske vrtove.




Sve smo sami i odradili, a dolazili smo iz Zagreba svakog vikenda i u ovo smo uložili puno ljubavi, nastojeći da sve bude kao neki spoj prirode i funkcionalnosti.


Foto: Marko Gracin


Sada kad sjednemo s unucima na terasu, to je pravi melem za oči, a presudile su volja, želja i vizija, govori Damir. Po zanimanju inženjer telekomunikacija, mnogo toga je znao i sam napraviti, a posebno se ponosi tesarskim radovima, kojima se iskazao na pergoli. Sada je njihov vrt pravi mali raj estetike i inspirativan poligon za unuke Ivana i Frana.


Branka, koja je do nedavna radila kao financijski stručnjak u jednoj velikoj domaćoj tvrtki, sada je u mirovini i konačno može iskazati svoju kreativnost u šivanju, kiparenju, vrtlarenju… U otok se zaljubila još 1991. godine i od tada svake godine dolazila s obitelji u kamp, a prije dvije godine u ovoj zgradi su kupili jedan apartman i od tada je to njen dom veći dio godine.


Foto: Marko Gracin


Gotovo da i ne ide na plažu koliko joj je doma lijepo. Dok su ostali na plaži, ona se bavi tehnikom hladnog porculana, izrađujući minijature cvijeća i malih vrtova, slika ili šiva u tehnici pačvorka ili meditira njegujući biljke.



– Ja vodim brigu o detaljima, a Damir o cjelini. Na početku smo bili u dilemi stvoriti li vrt pun zelenila ili cvjetni vrt, pa je zimzeleni prevladao. Tako su se tu uklopili i božikovina, maslina i zimzelena magnolija, darovi naše kćeri Kristine, a formirali smo ih u obliku stabla, da se ispod njih može nešto posaditi. Svaka biljka ima neku priču.


Foto: Marko Gracin


Najlakše je uzeti nekog stručnjaka, ali ovako znaš svaki list, govori Branka.



U ovom vrtu je atmosfera posebno lijepa navečer, kada se upale diskretno postavljene lampe i osvijetle svaku pomno odabranu biljku. Čak su i sve špine i crijeva za zalijevanje skrivena ružmarinom ili drugim zelenilom.


Zelena čarolija tada dolazi do punog izražaja. Zaklon od zalazećeg sunca, koje na otoku zna biti jako intenzivno, čine bambusi, posađeni u lonce, kako im žile ne bi postale preagresivne, a tu je i lijepi tibetanski bor, bugenvilija te katalpe, kupljene u Zagrebu na Zrinjevcu, koje su zamijenile prethodno izvađenu smokvu, koja je postala mamac za mnogobrojne bube.


Foto: Marko Gracin


Osim toga, katalpe su, kažu nam domaćini, dobra zaštita protiv komaraca. Jedini problem s njima je bio što su tako velike bile nezgodne za transport. Na zapadnu stranu posađen je i četkovac, koji cvjeta dva puta tijekom sezone te nebeski bambus, koji ne pušta žile, a ima prekrasne grozdove crvenih kuglica. S druge strane su posađeni čempresi, koji čine lijep zaklon od pogleda iz susjedstva.



– Sve biljke gnoje se pelatima konjskog gnojiva, pa odlično rastu, otkriva nam Branka, dodajući da puno toga čita, a i savjetuje se sa susjedima. Tako je izradila i mali kamenjar s trajnicama, koje su i zimi zanimljive.


Foto: Marko Gracin



– Ja uopće nemam osjećaj da je tada zima, jer je još uvijek u vrtu krasno. Imamo i goste, srne i divlje svinje, pa se Toto ponekad uplaši, govori Branka za malog terijera, koji poslušno prati što se događa. Toto za najboljeg prijatelja ima mačka, koji se zove Tigar, s kojim uglavnom provodi vrijeme ležeći na istoj prostirci.


Foto: Marko Gracin



Odlazeći iz ovog malenog meditativnog raja, teško je zamisliti da je do prije dvije godine tu bio samo zapušteni prostor pun korova i blata. Branka nam je na odlasku otkrila i tajnu izrade hladnog porculana, a ona je sljedeća: Po jednu šalicu drvofiksa, ljepila, gustina i ulja za bebe plus jednu žličicu octa kuhati na laganoj vatri u teflonskom loncu.


Foto: Marko Gracin


Kada se postigne određena čvrstoća, odnosno gruda koja se odvaja od stjenki lonca, namažu se ruke kako se ta smjesa ne bi lijepila i mijesi se 10- 15 minuta, dok ne postane kugla podatne konzistencije, da bude rastezljiva i da se masa može formirati.


Tako dobivena smjesa zamota se u plastičnu vrećicu na 24 sata i nakon toga se s njom može raditi. Branka voli kaktuse, pa njih najradije oblikuje. Kada se formirani oblici osuše, mogu se zalijepiti na podlogu drvofiksom te premazati mat lakom.