Javorov list i sirup tog drva simbola, hokej, beskrajne šume, kanaderi, rijetka naseljenost – ali kanadsko vino? Pa zar to postoji?

Iako su proteklih dana iz Toronta put Hrvatske putovale uglavnom impresivne slike onog što se definira kao »nogometno ludilo«, bio bi naprosto grijeh u svom tom navijačkom zanosu ne istegnuti korak, unajmiti automobil i krenuti u istraživanje Ontarija, starijoj populaciji regije silno poznate po – komandantu Marku, junaku iz iznimno popularnog istoimenog talijanskog stripa.

I njegovoj ekipi koja se ustrajno borila protiv »crvenih mundira«. Nas je ipak više od kape s dabrovim repom, koja je bila dress code slavnog Marka, privukla snaga slapova Niagare, drugih najvećih na svijetu.

Iako bi nemali dio naših »građanskih inicijativa« dobio srčani udar kad bi ugledao nisku nebodera u neposrednoj blizini jedne od globalno gledano najpopularnijih i najznačajnijih prirodnih posebitosti, ipak se u svemu pronalazi sklad, naprosto zrcali duh jednog kontinenta.

Prince of Wales Hotel, povijesni hotel iz 1864. godine, jedan je od simbola Niagara-on-the-Lakea

Iako kombinacija Disneylanda i Las Vegasa uz Niagaru zvuči sve samo ne dobro – to je Amerika. I u njoj se skoro pa očekuje tako nešto.

Unatoč svoj toj impresivnosti i ljepoti prirode i truda društva za »casinacijom« arhitekture, nas je ipak na tom području najviše privlačila jedna druga priča: poluotok Niagara i istinski vinski fenomen koji je od tog nevelikog komada Kanade u zadnjih desetak, ili nešto više godina stvorio još jedan svjetski fenomen – ledeno vino.

Vinski fenomen

Predikatna je to priča koja stvara jedan od najopojnijih nektara što se uopće mogu izvući iz grožđa i njegovih bobica. Ne dakle samo da postoji kanadsko vino, nego je Kanada daleko najveći proizvođač takvog vina na svijetu!

Iako svoj nastanak ima zahvaliti Njemačkoj, danas je upravo Kanada i to u svom jednom sasvim minijaturnom dijelu, država koja ga proizvodi najviše. Dakako, i sama regija iz koje dolazi je zbunjujuća.

Riječ je, naime, o poluotoku Niagara kojeg povezujemo isključivo s fantastičnim vodopadima, drugim najvećim na svijetu, oni nešto bolje upućeni i s Nikolom Teslom koji je upravo u tom dijelu svijeta, na granici Kanade i njezinog Ontarija te najsjevernijih točki države New York, svojim izumima promijenio civilizaciju kao malo tko prije njega.

– Naš najveći forte je naša mikroklima. Vidite, pređemo li granicu i spustimo li se prema Buffalu zimi ćemo naići na uistinu goleme količine snijega. Kod nas, iako smo dakle sasvim blizu tog dijela SAD-a, ima ga vrlo malo.

S druge strane, da bi se krenulo u proizvodnju ledenog vina potrebno su najmanje tri dana »u komadu« u kojima se temperature kreću od 8 do 10 stupnjeva ispod nule.

Te klimatske uvjete imamo tako da smo se mogli upustiti i u takvu proizvodnju, pojašnjavaju nam u vinariji Carolina Cellars, jednoj od najpopularnijih, smještenoj vrlo blizu gradića Niagara on the Lake za kojeg, u diznejvegaškom zanosu možemo ustvrditi kako izgleda kao da je došao iz bajke.

Ledeno vino

I ne samo da su se upustili u sadnju vinograda, što je na Niagara Peninsuli posao ne stariji od pola stoljeća, odnosno u širem komercijalnom smislu i manje od dvadeset godina, nego su rezultati bili fantastični.

Kako Kanada nema svojih sorti vina, eksperimentirali su s njih nekoliko, poput onih općeprihvaćenih u sličnim klimatskim okolnostima središnje Europe. To je prije svih jako rašireni rizling, ali i gamay, cabernet, pa čak i malbec da bi se od najuspješnijih oblikovalo i ledeno vino.

Što je uopće ledeno vino? Tehnologija proizvodnje je donekle slična u mediteranskoj zoni one vina prosušenih bobica. Pojedini se grozdovi, odnosno vinogradi ne oberu već se čeka navedena tri dana iznimno niskih temperatura.

Oni nekad mogu biti već u studenom, no nije ni rijetkost da ih se mora čekati sve do konca veljače pa i početka ožujka. Tada se, trećeg dana usred noći, jer berba mora biti gotova do svitanja kad kreće rast temperatura kako bi se sve esencije takvog grožđa sačuvale u svom najvrijednijem obliku, kreće u berbu.

Ledeno vino prilično je rijetko, ali među znalcima visoko cijenjeno vino slatkoga, blagog okusa i snažnog aromata. U pravilu je niskih alkohola, pa i značajno ispod 10 posto, no sa šećerima, koji idu i do 35 posto, istinski obiluje.

Kiselost je niska, ne više od 14 grama po litri. Kako smo istaknuli, priprema se od grožđa ubranog potpuno smrzunutog na trsovima, da bi ga se u zoru prešalo u istom tom agregatnom stanju.

Brojne kušaonice u Niagara-on-the-Lakeu posjetiteljima nude upoznavanje s kanadskim vinima i glasovitim ledenim vinom

Razlika u tehnologiji proizvodnje klasičnih vina i ledenih vina sastoji se u primjeni posebnog postupka pripreme mošta. Pri tako niskoj temperaturi voda sadržana u bobicama je zamrznuta, dok sok s povećanim udjelom šećera i kiselina ostaje u tekućem obliku tako da se dolazi do predikatnog vina koje i ima karakteristike potpuno drugačije od klasičnih vina.

S obzirom na to da su »izmišljena« u Njemačkoj te da su proširena i u Austriji da bi ih se u novije doba naglašeno počelo proizvoditi u Kanadi, kao i obližnjem SAD-u, konkretno u državi New York koja se proteže od »glavnog grada svijeta« po kojem i nosi naziv sve do kanadske granice, ledena vina su i najpopularnija u tim državama.

Promjena klime

No, s obzirom na to da su dijelovi New Yorka i Ontarija klimatski slični našoj, kontinentanoj Hrvatskoj, pohvalili smo se u Carolini Cellar kako itekako i mi u Hrvatskoj imamo – ledena vina.

Iako su od davnina ona poznata u dvjema najznačajnijim vinogorjima Slavonije i Srijema – u Kutjevu te Iloku, među najnagrađivanija idu ona iz – Zagorja. Konkretno ledena vina vinarije Bodren koja je u svega nekoliko godina na Decanteru osvojila – dvadeset medalja!

Kao legenda ostaje zapisano da je ova vinarija, prije aktualnog velikog Decanter vala koji je zahvatio i sve hrvatske vinarije i regije, vino Bodren 2009. osvojilo DWWA Regional Trophy 2011. godine kad je uvršteno u Top 10 slatkih vina te prestižne smotre.

– Sve to stoji, svaka zemlja koja ima klimu što poznaje niske temperature, a da je u ostalim godišnjim dobima podesna za uzgoj vinove loze, može imati ledene berbe.

Ono što je pak nas u Kanadi dignulo tako visoko na toj ljestvici je činjenica da se vama u Europi klima promijenila tako da je jako teško dobiti navedena tri smrznuta dana koji se »vrte« oko minus 10 stupnjeva.

Kod nas to nije slučaj tako da smo potpuno preuzeli primat u toj proizvodnji, pojašnjavaju nam dok se mi polako, u našoj vođenoj degustaciji prebacujemo na crna kanadska vina.

Predikatna vina, kojima pripadaju i ledena vina, su vrlo tražena za posebne prilike. Za najsvečanije trenutke u životu i za istinski posebne deserte s kojima se završavaju takvi svečani obroci.

Spomenik poginulim vojnicima s tornjem sa satom nalazi se u srcu povijesne jezgre Niagara-on-the-Lakea

Osim o kakvoći koja, ali baš nikog ne može ostaviti ravnodušnim, razlog rijetke konzumacije je i njihova cijena. Kako se u Europi, pa tako i Hrvatskoj jako rijetko može doći do uvjeta takve berbe, cijene su im uistinu astronomske.

Bočica, jer pakiraju se u pravilu u 0,375 litara, bez problema doseže i 100 eura. Što znači da im je litra oko 250 eura, mada je ipak uobičajenije da litra ne prelazi 200 eura.

Kanađani su osim količinama tim tržištem ovladali i zahvaljujući cijenama, mada smo se u vinariji Carolina uvjerili da i oni, a u ponudi imaju ledena vina koja dolaze u bijeloj varijanti od sauvignona, ali i crnoj kad je u procesu sorta pinot noire, u tom smislu idu jako visoko.

Clifton Hill, nekoliko minuta hoda od slapova, sinonim je za zabavu i turistički život Niagara Fallsa

Ipak, uobičajeno je da se tris takvih vina, tri puta 0,375 litara plaća oko 100 kanadskih dolara, što je oko 65 eura. Ili tri puta povoljnije od standardnih europskih cijena.

Neveliki vinogradi

Poluotok ima nešto manje od dvije tisuće četvornih kilometra, a na njemu danas posluje oko 100 vinarija. Vinogradi su neveliki, a ukupna površina na kojoj su sađeni ne prelazi šest tisuća hektara. Dakako, slika usporedbe se sama otvara jer brojčani podaci su vrlo slični onima naše Istre.

– Dakako da mi je poznata Hrvatska u svakom, pa i tom aspektu. Bili smo kod vas, uistinu ste nevjerojatno lijepi i raznoliki. Pratili smo Decanter, a i mi se na njemu natječemo. Iako ste neveliki, fascinirate brojem medalja i sortnom raznolikosti, naglasili su nam u vinariji na čijem se čelu nalazi Justine Lakeit.

Kako i ne bi bili fascinirani Hrvatskom, a jedan od razloga je i Decanter. Istina, i Kanada je ove godine sa skoro 300 odličja briljirala na istom natjecanju.

Mnogo je medalja otišlo u British Columbiju, regiju na sasvim drugom dijelu Kanade, onom gdje se na pacifičkoj strani nalazi i Vancouver, a koja je po proizvodnji vina poznata mnogo dulje od Ontarija, ali ipak na jugoistok Kanade je otišlo više od polovine medalja, na naš istraživani poluotok njih više od pedeset.

Sveukupno Kanada ima 12.565 hektara pod vinogradima i 616 vinarija. Ontario ima najveću površinu pod vinogradima u Kanadi, sa 150 vinograda raspoređenih na 6.900 hektara.

Proizvodnja vina u Britanskoj Kolumbiji imala je skromne početke. Europski doseljenici uveli su vinogradarstvo u tu pokrajinu tijekom 19. stoljeća, a prva vinarija osnovana je prije nešto manje od stotinu godina.

Tržnica St. Lawrence u Torontu

Od tada je vinska industrija procvjetala, proširivši se na devet zasebnih vinskih regija i privlačeći više od milijun posjetitelja svake godine.

U toj se pokrajini nalazi prva kanadska komercijalna vinarija, otvorena na otoku Pelee 1866. godine. Vinarije iz Ontarija počele su proizvoditi ledeno vino početkom 1980-ih.

Godine 1999. Zakonodavna skupština Ontarija imenovala je organizaciju Vintners Quality Alliance (VQA) of Ontario službenim tijelom pokrajine nadležnim za pratnju kakvoće vina, baš kao što ta oznaka jamči da ste u ruke uzeli buteljku takvog vina naviše kvalitete.

Povoljne degustacije

Zanimljiv je model rada vinarija na Niagari. Recimo da su zapravo kombinacija naših ambicoznijih OPG-a i jednakih takvih vinarija. Apsolutno bez pompoznosti u izgledu i uređenju, ali vrlo sadržajne.

U pravilu imaju restorane, a vođene degustacije imaju cijenu od samo pet kanadskih dolara što je nešto više od tri eura. Za to se dobije tri vina, ali moguće je da jedno od njih bude ledeno.

Ono što je pak posebno dobro i međusobno poticajno, kupi li se na kraju boca nekog od vina, po sasvim prihvatljivim cijenama od deset do petnaest dolara, šest do devet eura, degustacija je besplatna!

Ima dakako i vrlo kompleksnih degustacija koje se drugačije vrednuju, no želite li dobiti uvid i otići doma s vinom, jako dobro.

Ulična gastronomija

U dijelu ulične gastronomije silni ushit izazivaju dvije tradicionalne, stare tržnice St. Lawrence u Torontu. Bogatstvo ponude je rijetko viđeno, ponuda mesa i hrane iz mora zapanjujuća, a ono što oduševljava je mogućnost da se skoro sve izloženo dobije pripremljeno za konzumaciju.

Usluga je jako brza, cijene povoljne. Da u nekakvom purističkom poimanju i to je fast food, ali takav da bismo bili sretni, i zdravi, da ga svakog dana konzumiramo.

I inače Kanada, odnosno konkretno Toronto, imaju bitno drugačiju cjenovnu politiku u odnosu na SAD. Ponuda je bogata, a cijene oko 10 do 20 posto više od hrvatskih.

Buffalo krilca

A da bi surfanje enogastronomskom scenom tih dijelova Ontarija i New Yorka bilo potpuno, valjalo se spustiti i do Buffala. Razlog su dakakako globalno poznata marinirana pileća krilca koje je u kultnom lokalu Anchor 1964. godine osmislila Teressa Bellissimo.

Lokal i danas fascinira svojim ultrabajkerskim uređenjem – po cjelokupnom podkrovnom obodu na posebnim su skelama smješteni pravi motocikli, po zidovima bezbrojne registracijske pločice – a jako je velik i izbor craft piva.

Malo neobično, ali uz krilca se služe stabljike svježeg celera što se umaču u rastopljeni, blagi »plavi sir«. Dođete li u Anchor budite oprezni jer »spice« skala ide do 10. Ne tražite li »mild« dolaze s ljutinom oko petice što će razvaliti većinu hrvatskih nepca.