Osim originalnih stolica, među kojima su se našle i one posvećene Che Guevari, Napoleonu, Musi Kesedžiji, Njegošu ili kralju Arthuru, kombinirana tehnika spajanja elemenata masivnog drva i metala predstavljena je i kroz egzotična ogledala, krevete, ormare, okvire, stolove, križeve...
Od kraljevića Marka preko bana Jelačića do Josipa Broza Tita i Franje Tuđmana. Svaka je posvećena nekom balkanskom velikanu. Kroz posvetu, stolice su dobile jednu novu dimenziju, pa nije čudno što su na ovogodišnjoj Ambienti, 37. atraktivnom međunarodnom sajmu namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije, pokupile najveće simpatije posjetitelja.Osim što se radi o ekskluzivnoj i unikatnoj kolekciji skladnih linija, visoke kvalitete i čvrstoće u kojoj efektna igra drveta, željeza i bakra golica sva osjetila, zanimljivi eksponati već na prvi pogled »pričaju« o osebujnom stilu autora, njegovoj sposobnosti kombiniranja ekspresije i mašte. Autora kojeg domaća publika povezuje s jednom posve drukčijom umjetničkom pričom.
– Dizajn namještaja zauzima posebno mjesto u mom stvaralaštvu, to je prava strast. Fotografija je i dalje najveća ljubav, no s obzirom na to da je digitalizacijom izgubila mnogo, sve se više okrećem dizajnu. Svojevrsno povezivanje strasti i ljubavi uspio sam ostvariti tek uz stolarski alat u rukama, u izradi namještaja-skulptura. A estetika dizajna imperativ je stvaranja – riječi su proslavljenog domaćeg fotografa Stephana Lupina koji je, nakon što se širom svijeta proslavio glamuroznim snimkama ljepotica ali domaću javnost potresao fotografijama i humanitarnim akcijama »Moji anđeli« i »Čarobna djeca« za bolesnu djecu, na velika vrata ušao i u svijet dizajnerskog namještaja.
Nadahnuće u prirodi i ljudima
Monumentalne komade počeo je izrađivati još prije petnaestak godina, no od 2006. njegovi su proizvodi, na radost brojnih arhitekata i ljubitelja pomaknutih dizajnerskih rješenja, ugledali »svjetlo dana«. Upravo spomenuta Ambienta, inače treća na kojoj se Lupino predstavio kao dizajner, objedinila je zahtjevne radove nastale tijekom nekoliko proteklih godina. Osim originalnih stolica, među kojima su se našle i one posvećene Che Guevari, Napoleonu, Musi Kesedžiji, Njegošu ili kralju Arthuru, kombinirana tehnika spajanja elemenata masivnog drva i metala predstavljena je i kroz egzotična ogledala, krevete, ormare, okvire, stolove, križeve…
– Volim ih zapravo nazivati skulpturama ili pak namještajem neke druge, treće dimenzije. Svaka je stolica, naime, teška oko šezdeset kilograma, dok ogledalo »Hommage Daliju«, kojega sam radio punih šest mjeseci i koji je posvećen velikom umjetniku Salvadoru Daliju, sa svojim golemim dimenzijama ukupno teži čak 360 kilograma. Ipak, iako izgledaju vrlo posebno, pa i pomalo zastrašujuće budući da se u svakom komadu kroz kolorit, dizajn i izradu miješa srednjovjekovlje s modernim vremenom, važno mi je da su funkcionalni, te prije svega komotni. Nadahnuće za ovu liniju doista sam pronalazio u svakodnevnom životu, obvezama, sportu i prirodi, ali i ljudima s kojima sam bio u kontaktu te koji su u meni ostavili neizbrisiv trag. To su recimo talijanski arhitekt Gaetano Pesce, karizmatični Philippe Starck kao jedno od najpoznatijih imena kada govorimo o inovativnom i popularnom produkt dizajnu ili pak slavna manekenka Naomi Campbell. Ona mi je primjerice pozirala za njujorški časopis Night Life pa sam po njoj i nazvao jedan ženstveni stol – objašnjava nam svestrani varaždinski umjetnik dodajući kako je iza njega već nemali broj napravljenih eksponata, samo više od stotinu stolica. Ma zapravo nije ni čudo, nastavit će odmah, pa ne prođe dan da nešto ne skiciram, varim, režem, spajam, formiram, brusim, lijepim, slažem, pa nanovo, pa opet. Svjestan vlastite »pimplavosti«, preciznosti i zahtjevnosti, veli nam kako najveće priznanje zapravo daje svojim majstorima i stolarima, začudo još uvijek normalnim i stabilnim ljudima koji njegove želje vješto provode u djela. Štoviše, s obzirom na to da se svaki predmet iz radionice, nakon »finiširanja«, prvo seli u Lupinov privatni interijer ne bi li zaživio, ne bi li ga autor osjetio – dorade, izmjene, preinake također su sastavni dio radnog procesa.
Najfinije hrvatsko drvo
– Pri ručnoj izradi koristimo samo najfinija hrvatska drva – »baršunasti« orah, bukvu, trešnju, iriš i hrast, dok su najzanimljiviji komadi napravljeni od posebno skupe fosilne hrastovine stare čak šest tisuća godina. Mene zanima isključivo kvaliteta, nipošto masovna proizvodnja.Upravo zato nije čudno što su cijene namještaja vrlo visoke, što rijetki njime mogu oplemeniti vlastite interijere, pa on puno češće završava kao dio izložbenog eksponata muzeja ili u radnim, hotelskim prostorima. Ipak, budući da na zanimljiv način spaja prošlost i sadašnjost, robusnost i nježnost, u svaki se prostor odlično uklopi – govori nam Lupino ne skrivajući radost zbog velikog interesa publike na brojnim i prestižnim europskim sajmovima namještaja, ali i prve izložbe svojih radova u New Yorku koja je dogovorena za sljedeću godinu, a kojoj će prethoditi one u zadarskom Narodnom muzeju, Moskvi i Beogradu.
– Riječ je o izložbi »Lupino-design&photo« koja spaja dizajn i fotografiju te koja će putovati po svijetu uz pomoć Hrvatske gospodarske komore i njenog poticaja promocije kvalitetnih domaćih proizvoda, cjelovitih zbog materijala, prerade, proizvodnje, ali i dizajna. Zbog estetike i vrijednosti moji su radovi naime ubrojeni u zaštićene hrvatske proizvode. I na to sam posebno ponosan. Među ostalim zato što mi je sada jasnije zašto više noću ne sanjam ljepotice već svoje stolice – zaključuje Stephan Lupino.
