Volim jednostavne i stare stvari. Puno smo namještaja dobili na dar od prijatelja i od mog tate. Jako puno stvari našla sam i pokraj kontejnera i sredila ih, kaže glumica
Dom glumice Riječkog kazališta lutaka Božene Delaš i njenog supruga Renata nalazi se na Kozali. Kućica je smještena u mirnom kraju i okružena je zelenilom. – U ovom prostoru živimo gotovo tri godine. Kad smo krenuli u adaptaciju bilo je jako puno tehničkih zahtjeva, jer riječ je o prostoru u potkrovlju s postojećim nosivim zidovima i gredama, tako da je to odredilo kako će prostor izgledati. Renatov brat Neno Delaš je projektant, a budući da on dobro poznaje i nas i ovaj prostor, prema tome je napravio projekt.
Zapravo, napravili smo ga zajedno. Ono što se meni jako dopalo u ovoj adaptaciji je to što se malim prostorom i visinama može poigravati tako da smo zahvaljujući rekonstrukciji krova i malim dodacima dobili galerijski prostor koji smo jako željeli, jer je jako iskoristiv i zanimljiv, ispričala nam je Božena kad smo je posjetili u njenom životnom prostoru. U uređenju stana prisutna je kombinacija starog i novog, drvenih detalja, a sve to ukomponirano je u minimalizam.
Stolice pravi fetiš
Rekli ste mi da su vam stolice fetiš. – Imam ih zaista vrlo različitih. One koje sam našla kod kontejnera sama sam očistila, išmirglala, dezinficirala i s komadima kože obnovila sjedeći dio. Stolice su razmještene po cijeloj kući, kaže Božena.
U stanu ima skulptura, slika, a tu je i umjetnički sat te Boženine lutke koje je sama izradila. – Lampu-skulpturu napravio nam je Darije Herceg. Jednom kad je bio kod nas vidio je nešto što njemu treba. Mi smo mu to darovali. To je njega oduševilo te nam je poklonio lampu koju je on dizajnirao i izradio. Lampa se zove Vihor. Budući da tijekom proljeća i ljeta dosta boravimo na balkonu, lampu je napravio u dvije varijante: jednu koja radi na struju i jednu za male lumine. Slika u hodniku nadomak lampe rad je Luci Marušić Mikeli, moje sestrične. Što se tiče mojih lutki, bila sam u školi marioneta u Varaždinu. Tamo sam izradila jednu u vrlo kratkom vremenu, a kasnije sam bila u Njemačkoj gdje sam izradila lutku Romanu. Ima još lutaka po kući… Ove dvije su baš moj rad, a ima i dosta onih koje sam dobila na poklon.
Reflektirajuća ogledala i toplo drvo
Prostor je ukrašen zrcalima pa smo glumicu pitali jesu li postavljena prema načelima feng shuia. – Volim ogledala. Nisu u stanu postavljena po feng shuiu, već zato što volim kad se prostor ogledava. U svako doba dana prostor je drukčiji. Volim tu refleksiju, odrazi koji se ogledaju u ogledalima. Na upit bi li voljela prostor još nečim nadopuniti, glumica nam je kroz smijeh u polušali rekla da bi ga voljela isprazniti.
– Najviše volim kad ima puno ljudi u stanu. Djeca naših prijatelja igraju se i uživaju u tom prostoru. Zanimljiva im je galerija. Trče gore – dolje. Ako su odrasli dolje, moraju gledati što klinci rade u galeriji. To postaje pravo Kazalište u kući. Klincima dam da se koriste odjećom, da improviziraju i na kraju imamo predstavu. U stanu je prisutno i puno drva.
– Jako volim drvo. Veseli me drvo koje je minimalno obrađeno, onako »seljački«. To mi je najljepše jer imam osjećaj da još živi i da pulsira… Gdje god idemo na putovanje donesem neki drveni predmet: zdjelu, kuhaču… Imam drveno posuđe iz Meksika, Ukrajine, Mađarske, Finske. U galeriji se nalazi i okrugli prozor koji privlači pažnju.
– Iz njega je jako lijep pogled. Drukčiji je. Kad se legne na otoman taj okrugli prostor stvara jedan poseban ugođaj. Otoman sam kupila od kolegice, moje ravnateljice Zrinke Kolak Fabijan, kad je preuređivala stan, dok nam je veliki ormar koji ima funkciju vitrine darovao moj tata, priča nam glumica. Kad je riječ o grijanju, bračni par Delaš grije se na drva. – Nemamo klima uređaj. Htjeli smo da se grijemo što prirodnije, jer ljudi jako lijepo reagiraju na to, a ugođaj bude poseban. U ljetnim danima uživamo na terasi ispijati kavu ili večerati, to nam je super. U gradu smo, a kao da nismo. Pogled je prelijep. To je pravi gušt. Njegujemo zelenilo oko kuće.
Kokice i purice Renatove ljubimice
Glumci kad rade imaju potrebu imati neki svoj prostor, pa smo tako upitali Boženu gdje ona voli pripremati ulogu. – Imam omiljene prostore u kući. To je primjerice gornja galerija te galerija u drugom dijelu stana gdje su knjige. Tu znam češće boraviti kad čitam, jer su u galeriji pohranjene knjige. To je za mene radni prostor. Puno boravim i u vrtu. Imamo kokice, pure i patke. O njima brine moj suprug Renato. To su njegove ljubimice, govori naša domaćica. Je li činjenica da ste glumica imalo utjecaja na sam stil uređenja stana, pitali smo je na kraju našeg posjeta.
– Ne znam točno. Jako volim dizajn. Volim naglasiti da je pitanje stanovanja naš izbor. On je ipak determiniran financijama i mogućnostima, kulturnim nasljeđem… Tako se ne odražava uvijek stopostotni ukus. U stanu živimo ja i suprug. Ne može biti sve po mome. Ipak, slažemo se po pitanju dosta stvari. Ima nešto specifično vezano za to što sam glumica, a to je da nema svatko po stanu lutke. Uz to, naglasila bih da volim minimalizam u spoju s duhom nekih starih vremena. Stan ima oko 98 kvadrata plus galerijske prostore i balkone.
