ZAGREB I od goreg ima gore, rekla bi prevoditeljica s mađarskog jezika Xenia Detoni razmišljajući naglas o svom odrastanju u Vojvodini. Kad je bila mala roditelji su joj naime govorili da je preko granice, u Mađarskoj, puno gore nego u Jugoslaviji. Mislila je da pretjeruju, sve dok nije pročitala, i prevela za “Frakturu”, romaneskni prvijenac mladog mađarskog pisca Krisztiana Grecsoa – “Dobro došao!”. Autor se i sam predstavio zagrebačkoj publici na prvom ovojesenskom Frakturinom “Razotkrivanju”, na kojem je uz Detoni i Grecsoa moderator bio Seid Serdarević.
U formi pitanja i odgovora posjetitelji su mogli saznati nešto više o ovom piscu rođenom 1976. godine, no već višestruko nagrađivanom za svoju prozu, dramske tekstove, ali i poeziju. Osim svega toga Grecso je i autor dvaju filmskih scenarija te urednik u književnom časopisu “Barka”, jer kako je rekao Serdarević, ni u Mađarskoj se ne može živjeti od pisanja.
Predstavljenom romanu hrvatski je prijevod deseti po redu, a priča se u njemu vrti oko povratka glavnog lika, mladića, u svoj rodni, prilično konzervativni i zadrti kraj. Ta je kronika odrastanja, reći će Serdarević, prepuna erotike i magijskog realizma te progovara o traumatičnom odnosu manjine i većine. Dijelom je priča i autobiografska, napomenuo je Serdarević, jer je i sam autor rođen u sličnom kraju. Grecso je pak potvrdio da je živio na selu u jednoipolsobnoj kući od zemlje i cigle, u kućanstvu s tri generacije.
– Možete misliti kako u mom selu prolazimo moj brat, plesač suvremenog plesa, i ja, pisac – reći će Grecso i nadodati da je jedna njegova zbirka novela, koja nije osobito laskavo govorila o njegovom rodnom kraju, prouzročila nekoliko tužbi i pokušaj smjene njegove majke s posla. No roman “Dobro došao!” čak je i kod njih dobro prošao.
Serdarevića je zanimalo i koliko je povijest bitna naraštaju pisaca kojem i on pripada, na koje se pitanje Grecso oduševio te rekao da je generacija pisaca između 30 i 40 godina fascinirana Mađarskom revolucijom 1956. godine, ali da oni danas ne bi skakali po barikadama. Njega još osobno fascinira tranzicija, ali i pitanje kako sve to doživljava “mali” čovjek.
