U svom umjetničkom curriculumu naš sugovornik bilježi brojne uspjehe među kojima i Nagradu za najboljeg mladog umjetnika što mu je dodijelio ULUPUH
Luka Jelušić široj je javnosti poznat po svom umjetničkom djelovanju na polju uređenja vrtova, no, ovaj mladi umjetnik krajolika koji je diplomirao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu – studij Uređenja krajobraza osim prema vrtovima ima još jednu umjetničku ljubav a to je drvo. Posjetili smo ga stoga u Kastvu, u njegovoj galerij Cubo de lubo gdje se nalaze njegovi radovi izrađeni od drva. U svom umjetničkom curriculumu bilježi brojne uspjehe, a svakako valja naglasiti da mu je prošle godine ULUPUH dodijelio Nagradu za najboljeg mladog umjetnika.Prvo pitanje za ovog svestranog umjetnika bilo je vezano za njegovu galeriju u Kastvu koja ima nesvakidašnji naziv. Zašto Cubo de lubo?
– Supruga mi je Slovenka. Zove me lubo što na slovenskome znači dragi. Onda su me i prijatelji počeli tako zvati, a prostor je u obliku kocke… i tako je nastao Cubo de lubo.
Što vam predstavlja nagrada koju ste dobili od ULUPUH-a?
– Nagradu sam dobio za specifično oblikovanje vrtova, i to za onaj segment u kojem se bavim malim prostorima. Kad se radi projekt za neki mali prostor, a ne za recimo neki hotelski kompleks, već dakle za manji obiteljski vrt, onda imaš priliku riješiti dizajn vrta i do najmanjih detalja. Neke elemente od drva čak i sam izrađujem. Zbog tog specifičnog interdisciplinarnog pristupa dobio sam nagradu. Način na koji to radim je takav da me ljudi često gledaju pomalo čudno, poglavito je to bilo prisutno u počecima, a kad onda dobiješ nagradu za takav pristup uređenju vrta – znači mi puno, a i ljudi te onda drugačije gledaju. Naravno da mi je stoga jako drago što sam dobio jedno takvo priznanje.Ovaj put pozabavit ćemo se vašim umjetničkim radom vezano za drvo a manje za vrtove. Zašto koristite drvo kao umjetnički medij odnosno sredstvo kojim se umjetnički izražavate?– Ta je priča započela još dok sam bio klinac. Igrao sam se i kreirao neke drvene igračke, a zadnjih godina bavljenje drvom krenulo je preko vrtova. Potrebe da neke stvari od opreme, detalja za vrt, napravim sam. U to sam krenuo zajedno s kolegom Igorom Klanderom. Počeli smo raditi: stolove, klupe, pregrade… a onda je krenulo dalje. Počeo sam neke stvari raditi i po narudžbi i nevezano za vrtove. A budući da i sam imam malo dijete interes je krenuo u smjeru dječjih igračaka. Kako sam dobio priliku uzeti prostor u Kastvu, Saša mi je rekao za njega, nastala je mala galerija Cubo de lubo.
Staro drvo
Pripremate li u dogledno vrijeme neku izložbu?
– Da. U ožujku ili travnju u galeriji će se održati izložba slovenskog umjetnika Mirana Pešića. On je inače na ovom području poznat po tome što je uredio Skalinadu – interijer, a ja sam radio eksterijer. Riječ je o tematskoj izložbi humidora. To su kutije za držanje cigara. Naime, cigare se moraju držati na određenoj temperaturi, stupnju vlažnosti… On je kreirao više tih humidora na vrlo zanimljiv način. To bi bila izložba kojom bi otvorili izlagačku sezonu.Što vam trenutačno privlači pažnju na umjetničkom području?
– U zadnje vrijeme dosta stvari radim od starog drva, recikliranog da tako kažem. Krenulo je tako što su mi ljudi naručili barku ljuljačku od starog drva, koje je u inozemstvu jako popularno. Grede stare tristotinjak godina, preostale nakon uređenja starine u kojoj živim, raspilio sam u daske i napravio sam ljuljačku. Sad sam nabavio hrastove planjke iz Posavine, od srušenih drvenih kuća s kraja 19. stoljeća. To staro drvo me u zadnje vrijeme fascinira jer ima posebnu patinu i šarm.
Pripremate li možda u nekom nadolazećem razdoblju izložbu u vrtu?
– Svakako. Pripremam kolekciju, da tako kažem, kućica za klince za igranje u vrtu. Jedna je u stilu ciganskih kola, druga kao barka okrenuta naopako, a jedna kao kućica na stablu.
Poštovanje materijala
Kad je riječ o umjetnicima imate li neki uzor ili umjetnika koji vam nešto posebno znači?
– Vezano za vrtove veliki uzor mi je Piet Oudolf, holandski krajobrazni arhitekt koji je početkom osamdesetih godina počeo upotrebljavati biljke iz prirode u uređenju vrtova. Ujedno on mi je uzor zbog svog pristupa – budući da biljke koje je želio koristiti u radu nije mogao kupiti, pokrenuo je vlastiti rasadnik, te danas vodi arhitektonski biro i pritom i rasadnik za uzgoj vrlo specifičnih biljaka. Volim kad si netko ne limitira viđenje stvari na ono što je lako i brzo dostupno. James Krenov spada u skupinu umjetnika koji radi s drvom. Svaki komad radi posebno, ručno. Sviđa mi se zato što poštuje drvo i nalazi inspiraciju u njemu te slijedi ono što mu sam materijal nalaže. Danas dizajneri nerijetko »siluju« materijal, ne poštuju dovoljno materijal s kojim rade. To mislim i za neke svoje stvari koje sam prije radio. Kad čovjek gleda unazad uviđa i neke svoje propuste.Hoćete li s drvom kombinirati i neki drugi materijal?
– Da. Radim neke stvari u kombinaciji drva i metala, ali nekako mi je drvo primarno.
Supruga vam je također umjetnica?
– Da, bavi se grafičkim dizajnom. Moja je najveća kritičarka ali i podrška, a u mnogim projektima je i koautorica.
Slijedi dakle i neka zajednička izložba?
– Da, svakako!
