Inino gorivo zadovoljava euro standarde, vele stručnjaci, koji upozoravaju samo na rizike starih postaja, a domaće gorivo nabavlja i većina drugih distributera
ZAGREB »Inine crpke zaobilazim u širokom luku«, ili »točio bih gorivo na Ininim pumpama, kad bi ono bilo kvalitetnije«, neki su od odgovora domaćih vozača, koji »tankaju« isključivo na OMV-u, Tifonu, Petrolu ili nekim drugim, Ini konkurentnim benzinskim crpkama, koje smo dobili za nedavnog obilaska tih crpki.
Javna je tajna da većina malih privatnih benzinskih postaja u Hrvatskoj gorivo kupuje od Ine, jednako kao što dio svog asortimana kod Ine nabavljaju i drugi, veći distributeri
Je li Inino gorivo, makar trenutačno jeftinije od ostalih, uistinu i nekvalitetnije, ili je riječ samo o usmenoj predaji koja se godinama prenosi među vozačima, pokušali smo provjeriti kod stručnjaka. Svi redom, oni su uvjereni kako se glas o lošem Ininom gorivu, koji je možda i bio istinit do prije koju godinu, neopravdano nastavlja širiti.
Inino gorivo danas zadovoljava sve standarde, kažu stručnjaci, te napominju da u tom širokom luku zaobilaziti treba samo stare benzinske postaje, u koje se nije ulagalo, i na kojima su stari »tankovi« potencijalni izvor onečišćenja goriva.
Poboljšana kvaliteta
»Kvaliteta goriva na našim crpkama se proteklih godina bitno poboljšala te više nije problem kao što je bio do 2006. ili 2007. godine. Posljednja istraživanja provedena prije nešto više od godine dana, pokazala su da među distributerima ne postoji bitna razlika u kvaliteti goriva, a odnedavno svi nude gorivo po standardu Euro 5, odnosno s oznakom BS (bez sumpora).
Svim vlasnicima automobila savjetujem korištenje toga goriva, bez obzira na nešto višu cijenu, a važnije od toga je punjenje rezervoara na novim, i frekventnim crpkama.
Dakle, gorivo na našim crpkama je ujednačene kvalitete, neovisno o distributeru, problema može biti jedino ako punite na starim crpkama, s dotrajalim podzemnim spremnicima, koji su svojedobno bili napravljeni po lošijim specifikacijama nego se radi danas«, napominje Željko Marušić, profesor na Prometnom fakultetu u Zagrebu, za primjer navodeći jednu staru crpku u Zagrebu, u kojoj je korijenje okolnog drveća navodno uzrokovalo podzemna napuknuća »tankova«, zbog čega dolazi do onečišćenja goriva.
Javna tajna
Javna je tajna da većina malih privatnih benzinskih postaja u Hrvatskoj, kao i u regiji, gorivo kupuje od Ine, jednako kao što dio svog asortimana kod Ine nabavljaju i drugi, veći distributeri, iz čega proizlazi da svi prodaju, otprilike, isto gorivo.
U Ini taj podatak ne žele otkriti, opravdavajući se tajnim, poslovnim podacima, no ne otkrivaju niti to koliko goriva za domaće potrebe na njihove pumpe dolazi iz domaćih rafinerija, čija modernizacija još traje.
Neslužbeno, iz Ine otkrivaju samo to da je njihovo najnovije, class gorivo, u prodaji od prosinca prošle godine, zapravo preuzeto iz Tifonovog asortimana, pri čemu je, valja podsjetiti, Tifon od 2007. godine također u vlasništvu mađarskog MOL-a. Kako dodaju, Ina u Hrvatskoj broji preko 400 benzinskih postaja, koje ne bilježe pad prodaje, što im je, zaključuju, najbolja potvrda da potrošači vjeruju u njihovu kvalitetu.
»OMV Hrvatska svoja goriva nabavlja na mediteranskom tržištu, osim 100-oktanskog goriva, koje nabavlja iz rafinerije Schwechat u Austriji«, stoji u odgovoru OMV-a našem listu. Da li »mediteransko« tržište uključuje i Ininu ponudu iz domaćih rafinerija, i u kojem, eventualno, omjeru, u OMV-u ne preciziraju.
»Pretpostavljam da OMV i dobar dio drugih trgovaca u Hrvatskoj gorivo kupuje iz Ininih rafinerija.
Jeftinije im je, dakako, u Zagreb dovesti derivate iz 50 kilometara udaljenog Siska, negoli iz 400 kilometara udaljenog Beča, osim možda kad su u pitanju neka ekskluzivna goriva«, ističe naftni stručnjak, prof. Igor Dekanić, koji je i sam dio radnog vijeka proveo u Ini. Dok Ina, kaže, nije prešla na nova, čistija goriva, moglo se govoriti o slabijoj kvaliteti, no razlike, tvrdi Dekanić, više nema.
