Puna polukružna dvorana Teatra &TD u zagrebačkom Studentskom centru, probrana međunarodna ekipa kratkopričaša, dva ekrana s prijevodima na engleski i na hrvatski jezik i sve je spremno za još jedno radno okupljanje autora i publike u sklopu Festivala europske kratke priče. Istina, nudi festival i obilje drugih društveno korisnih sadržaja, no sve je ipak tu zbog kratke priče, te čudne literarne forme koju mnogi smatraju tek malom, kržljavom sestricom velikog brata romana, odnosno formom koja se smjestila između pjesme i dulje proze, kao neka usputna stanica na putu postajanja »pravim« piscem. 

    Jest, mnogi kratkopričaši pišu i dulje forme, kao na primjer Cees Nooteboom, najveća zvijezda čitanja, no svjesni su njenog kondenziranog potencijala. Pa će se tako u pročitanoj priči »Oluja« sastati rasni pripovjedač, ali i kondenzat melankolije koji će, osim kiše, natapati tu priču o međuljudskim odnosima. A Nootebooma, kako spada sa zvijezdama, ne valja tek tako pustiti sa stagea, pa je publika u njegovu razgovoru s Tomislavom Brlekom mogla saznati da mu nije teško pisati bez obzira na mogući pritisak nagrada, jer treba znati da je »puno ljudi dobilo nagrade, a ako živiš dovoljno dugo, dobit ćeš ih sve.« 

    Nooteboom je sretan čovjek, prizano je, jer je uspio spojiti dvije svoje ljubavi, pisanje i putovanja, na kojima traži inspiraciju za svoja djela. Pun mudrosnica, Nooteboom je također izjavio da mu je pisanje na nizozemskom kao sviranje orgulja, dok mu je pisanje na engleskom ipak tek kao sviranje gitare. Jasno, preferira pisanje na materijenjem jeziku.

    Mladi i perspektivni mađarski pisac Gyorgy Dragoman ponudio je pak zanimljivu priču iz svojeg novog projekta zbirke priča povezanih motivima iz glazbe. U ovoj glavnu je ulogu imao džez. 

    Engleski jezik Nijemca Clemensa Mayera zvučao je kao da je došao iz serije »Alo, Alo«, no njegov razgovor s Mimom Simić sve je nasmijao, pogotovo u dijelu u kojem se spetljao oko utrke za novcem – je li ili nije materijalist. 

    Još malo nizozemskih boja branila je Sanneke van Hassel, a da ne budu zapostaljevljenje domaće snage pobrinula se Ivana Simić Bodrožić pročitavši intimističku pripovijetku o bakinom polaganom odlaženju. 

    Festival europske kratke priče nastavlja se nizom čitanja i akcija u Zagrebu, ali i u ovogodišnjem gradu partneru Pazinu, sve do petka, 1. lipnja.