U Novom listu, od 13. veljače 2012. u napisu »Taksi robovi Koste Minovskog« Ladislava Tomičića, spomenuli ste našu tvrtku na neprimjeren način, na koji reagiramo.
Čudnih li vremena, čudnih li običaja! Čudnih li vremena u kojima novinar poziva na uništenje, krvavi obračun. Čudnog li običaja da to radi temeljem utiska, bez informacije i znanja o onome o čemu piše.
Bijesni hrvatski Katilina, Ladislav Tomičić, na stranicama Novog lista skinuo je togu i obukao ratničku odoru, a koplje usmjerio na Cammeo, paradigmu njegove vlastite teorije o uroti koju su skovali nemoralni političari, beskrupulozni poduzetnici i strani plaćenici. U toj Tomičićevoj političko-poduzetničko-plaćeničkoj bulumenti, Kosta Minovski je istureni igrač koji putem Cammea u Hrvatsku uvodi izrabljivanje, maltretiranje i ponižavanje, posljednju etapu na putu porobljavanja hrvatskog čovjeka.
Svoj đavolji plan Minovski provodi taksijem. Preciznije, s njih otprilike 220 u koje je potrpao svoje žrtve, u dvije smjene, prethodno ih zaposlivši na puno radno vrijeme.
Međutim, nije posao i zarada ono čime se rukovode Kosta Minovski, njegovi direktori i voditelji, niti je radi zarade vlasnik Cammea stavio pod hipoteku svu svoju imovinu. Oni su tu, prema Tomičiću, da bi proveli torturu nad svojim zaposlenicima, koji su prisiljeni raditi 12 sati svakog dana, sve dok ne skapaju od umora. Usput ih, kaže Tomičić, maltretiraju na načine kojih se ne bi posramili ni Peloponežani, niti Atenjani čiji su brutalni ratovi roditelji samog pojma – maltretiranje.
I zato Tomičić, na stranicama Novog lista, vapi u pomoć. Zove ministre, inspektore, policiju, vojsku, bilo koga u sveti rat protiv Cammea, zaprijetivši usput, ukoliko se ne odazovu, krvoprolićem nalik onome na Haymarketu u Chicagu kada su, usput budi rečeno, poginuli policajci koji su čuvali radničko okupljanje, stoji u reagiranju Taxi Cammea.
