Odmazda je to Anonymusa na odluku američke vlade da u četrtak navečer ugasi internetsku stranicu Megaupload.com i uhitili njene vođe
Anonymousi u četvrtak navečer proveli najveći hakerski napad u povijesti interneta: nakon što je američka vlada u četvrtak navečer ugasila internetsku stranicu Megaupload.com i uhitila njene vođe, hakeri su uzvratili napadom na stranice agencije FBI. Hakeri su stranice FBI-ja sabotirali na nekoliko sati, piše CNN, ali do petka ujutro sve su napadnute stranice proradile (hakeri su napali i stranice U.S. Justice Departmenta, Universal Musica i M.P.A.A.-a i R.I.A.-e).
Do obračuna je došlo jer je američka vlada donijela kontroverzni zakon kojim se onemogućuje besplatno dijeljenje sadržaja na internetu, a prvi na udaru našao se Megaupload, na kojem se besplatno ‘skidaju’ i razmjenjuju programi. Vođe Megauploada optuženi su za piratstvo, a tereti ih se da su oštetili vlasnike autorskih prava za 500 milijuna američkih dolara.
Prema analizama, u napadu je sudjelovalo preko 6.000 stvarnih osoba, dočim je broj računala s kojih je napadano bio i veći. Iako vrijeme radnje nije bilo idealno za napadače, DDoS udari su dogovarani u stvarnom vremenu na IRC komunikacijskim kanalima kojima se Anonymousovi članovi i inače koriste. Usput su srušili i stranice francuske regulatorne agencije za autorska prava, a posebnu su zajedljivost uputili prema FBI-u koji očigledno nije očekivao ovakav napad
Anonymousi su svoje namjere izrazili i u proglasu na YouTubeu.
Ova se priča nikako ne može ne promatrati u kontekstu bitke za slobodan internet, koja je posljednjih dana u SAD-u, ali i šire, u velikom zamahu. SOPA (Stop On-Line Privacy Act) jedno je od gorućih pitanja u Sjedinjenim Državama već nekoliko mjeseci. Tijekom srijede brojne su američke stranice bile »zacrnjene«, odnosno nisu imale sadržaja već su tek na crnoj pozadini iznijeli svoj negativni stav prema SOPA-i. No, da bi trend postao globalan, pobrinula se jedna od najvećih on-line institucija. Naime, Wikipedia je 24 sata također bila zacrnjena. Moglo se postaviti upit, ali je jedini odgovor bila crna pozadina s objašnjenjem o tome kako su SOPA i PIPA (Protect IP Act) zakoni kojima bi se narušila sva sloboda na internetu.
Hrvatska bi bila šokirana
Dobro, a zašto kod nas toliko rasprave oko nekakvog zakona koji još nije niti služben u Americi, zapitat će se prosječni slabije računalno educirani čovjek. Pa, prije svega, ovim bi zakonom mogle nastradati brojne stranice koje danas koriste i slabije računalno educirani domaći građani, poput Facebooka, eBaya, Googlea i Wikipedije. Najbolji vic jučerašnjeg dana, koji i nije toliko bez vraga, glasi kako je svijet postao 30 posto gluplje mjesto jer je Wikipedia nedostupna (dapače, mnogi su respektabilni nezavisni IT portali davali instrukcije gdje se drugdje mogu naći potrebne informacije). Koliko god Wikipedia bila povremeno nepouzdana i neprovjerena, ipak je danas glavni izvor podataka.
No, to je tek jedan par opanaka, drugi je da bi kratkovidnost mogla dovesti do šoka kada bi se sličan zakon počeo provoditi u Hrvatskoj. Jer, Hrvatska je potpisnica svih bitnijih svjetskih IT povelja, a nakon donošenja SOPA-e bilo bi samo pitanje vremena kada bi Amerikanci, računalno ionako najmoćniji, natjerali ostatak svijeta na slične restrikcije. Iako obični domaći saborski zastupnik sigurno isto ne zna razliku između pojmova DNS i mp3, to im ne bi smetalo da potpišu takav zakon, jer eto, čitav svijet ide tim smjerom. Stoga se, na neki način, američka nezavisna internet zajednica pojačana s par kapitalaca (Google i ekipa) zapravo bori za slobodu svjetskog pristupa mreži.
Ljudi hoće sadržaj
Gdje je rješenje ako nije u restrikcijama, pitaju se mnogi? U dobrom sadržaju, kažu drugi, a to nije bez vraga. iTunes, Spotfix, Steam i slični servisi pokazuju kako se ljudi ne libe dati novac za sadržaj kad je on fino prezentiran i dan na prodaju. Mnogi će kazati kako iza SOPA-e stoje zapravo velike medijske kuće kojima još uvijek nije pošlo za rukom da na internetu naplaćuju sadržaj. No, nije publika kriva što mediji ne znaju nešto smisliti. Zapravo je dosta stvari već smišljeno, no veliki medijski imperiji pokazuju ono što su često pokazivali – inertnost. Prema nekim analizama, pojedinačna prodaja sadržaja, često prema tematskim sklonostima, medijskim bi kućama podiglo prihode. No, to zahtjeva dodatna ulaganja u posao, a i takvim bi rasporedom snaga bile bespotrebne press-cut agencije. Koje u najvećem broju slučaja kontroliraju – baš te medijske kuće.
Najprije osnove o SOPA-i, koja je ekstremniji od dva zakona, iako su u osnovi jako slični. Pučki kazano, dvije su najveće restrikcije zbog kojih se digla bura. Prvi je mogućnost da federalni organi internet providerima mogu naložiti da svojim korisnicima blokiraju pristup stranicama koje imaju nelegalan autorski sadržaj. Drugi je mogućnost oštećenih strana da svakome sudskim putem nalože zabranu poslovanja sa spornim stranicama, čime se pokušava odsjeći financiranje istima. Možda na prvu loptu ne djeluje toliko strašno obzirom na količinu buke koja se čuje, ali najbolje je to objasniti jednim virtualnim primjerom. Uzmimo da je SOPA na snazi u Hrvatskoj. I da netko na Forum.hr, najpopularnijem domaćem forumu, prenese dio ovog teksta kojeg čitate. E, već je to nepoštivanje autorskih prava u restriktivnom tonu SOPA-e, i sud bi naložio T-Comu, Bnetu i svim drugim operaterima da blokiraju pristup korisnicima prema forumu, a Novi list bi mogao zatražiti sudskim putem da se svi oglašivači prestanu oglašavati tamo.
Neslužben Facebook
Koliko god ovaj primjer bio plastičan, baš je to ono čega se internetska zajednica boji. Jer, u pozadini zakona nisu samo prava glazbene, video i softverske industrije, već i nekih drugih. Tako SOPA-u podržavaju brojne velike medijske kuće, među njima i mogul Rupert Murdoch sa svojim News Corpom, poznat kao »vrhovni prisluškivač« iz Velike Britanije, ali recimo i Pfizer, veliki proizvođač i trgovac lijekovima te Revlon, proizvođač kozmetike. Jasno je da s ovakvim rasporedom snaga svi mali portali koji imaju forume strahuju, jer ih veliki igrači mogu isključivati iz igre gotovo kako im se »ćefne«, a strogo gledano, zakon bi mogao uništiti i sve portale rađene kao oglasnike. Stoga i ne čudi da se na drugoj strani, među protivnicima, našao eBay.
Ali ne samo eBay. U ratu koji brojni internet slobodnjaci u SAD-u doživljavaju kao klasičnu bitku dobra i zla i kao rat za spas slobode interneta, vadi se i teško oružje. Google i eBay nedvosmisleno su stali na stranu protivnika, Wikipedia je očekivano krenula čak i aktivno u kampanju protiv, a svi čekaju trenutak kada će to napraviti i Facebook, koji je za sada tek neslužbeno izlazio sa svojim neslaganjem.
Među ostalima, i Twitter i Mozilla su također u kampu »protiv«.
Prvi veliki udar prema prijedlogu zakona stigao je »iznutra«. Naime, najprije je BSA (Bussines software alliance) odustao od podrške, k tome još su dva možda i ponajjača člana kazala da Zakon nije dobar (IBM i Microsoft), a onda se počela osipati i podrška u ESA-i (Electronic sports association). Naime, iako logika nalaže da su proizvođači igara sigurno među kolovođama ovakvih restrikcija, brojni su mali nezavisni proizvođači izrazili svoje neslaganje s ovakvim zakonom.
Čavao u lijes
Ipak, vjerojatni posljednji čavao u lijes zakona o kojem se trebalo glasati 24. siječnja ovaj je tjedan došao iz Bijele kuće. Barack Obama je politički mudro čekao da vidi kako će se stvar razvijati, a kad je shvatio da je javnost u najmanju ruku neurotična zbog ovakvog planiranog zakona, predsjednik SAD-a je kazao kako mu se on protivi. Kako on ima i pravo veta, odnosno mogućnost da ne potpiše zakon koji smatra lošim (nakon čega ide na novo izglasavanje), sve je izvjesnije kako prijedlog u obliku kakav je sad neće proći. Dapače, jučer u toku dana se pojavilo više priča da će glasovanje u Kongresu biti odgođeno dok se neke odredbe unutar zakona ne promjene. Moglo bi se kazati, internet slobodarska zajednica je odnijela pobjedu u bitki, ali nastavak rata slijedi. Kako bi jedan od IT-ovaca u »kontra« taboru kazao: »najveći problem je što ovaj zakon donose i pišu ljudi koji ne znaju razliku između DNS-a, mp3, ICP i IBM«.
Ovakva događanja i oštar nastup nezavisne internet zajednice (ako se tako može nazvati neformalni skup ljudi i tvrtki koji uključuje i jedan Google, Wired, Wikipediu, Mozillu, WordPress, a posredno čak i IBM i Microsoft) nagnao je na djelovanje i američke političare. Tako su samo tijekom srijede navečer čak trojica predstavnika u parlamentu odlučila povući svoju podršku spornim zakonima, tvrdeći da su nakon sagledavanja svih činjenica postali svjesni da su moguće zloupotrebe.
